1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Francuska u "macronomaniji"

Emmanuel Macron je sada već mjesec dana na predsjedničkoj dužnosti. I mnogi Francuzi su njime oduševljeni. Ali koliko je stvarnih pristaša Macronove politike, pokazat će parlamentarni izbori ove i iduće nedjelje.

U Francuskoj se za parlamentarne izbore u narodu kaže i "la troisième tour" -  treći krug predsjedničkih izbora. Jer od sastava novog parlamenta ovisi koliku će moć djelovanja imati francuski predsjednik, hoće li moći računati s potporom u Narodnoj skupštini ili ne. Za Emmanuela Macrona to konkretno znači, ni manje ni više, nego hoće li moći provesti svoj opsežni paket reformskih mjera ili ne.

Da bi mogao suvereno vladati, Macronu treba parlamentarna većina, kaže politolog Nicolas Tenzer: "On je tijekom predizborne kampanje vrbovao birače s vrlo ambicioznim reformskim programom: porez, tržište rada, Europa. Ako sve to želi provesi u djelo, onda je za njega većina u Narodnoj skuštini od presudnog značaja."

Macronomanija - uskoro vidljiva i Parlamentu?

"Macronomanija" - uskoro vidljiva i Parlamentu?

Radikalne stranke bez izgleda

"Chambre Basse", donji dom parlamenta koji u ovim izborima bira, središnji je zakonodavni organ u Francuskoj i bira se u 577 izbornih okruga u dva kruga. Da bi u prvom krugu ostvario pobjedu, kandidat u svom izbornom okrugu mora ostvariti apsolutnu većinu. Ako niti jedan od kandidata na listi ne uspije osvojiti više od 50 posto glasova u prvom krugu izbora, ide se u drugi krug 18. lipnja. Kandidat koji u tom krugu dobije najviše glasova, ulazi u parlament.

Stranke sa sličnim političkim usmjerenjima u pravilu se prije drugog kruga dogovore oko zajedničkih kandidata. Problem je, ukazuje Nocolas Tenzer, to što na taj način male ili radikalnije stranke nemaju šanse pozicionirati se u parlamentu. "Stranke koje su na rubu mainstreama, nemaju nikakve šanse osvojiti mjerodavan broj zastupničkih mjesta u parlamentu", kaže ovaj politolog: "Već s 30 posto glasova se može imati većina u parlamentu. Ovaj sistem nekima može izgledati nedovoljno demokratski, ali on jamči stabilnost."

A ta stabilnost je do sada značila da su dvije najveće stranke, socijalisti i republikanci, uglavnom između sebe dijelile 577 zastupničkih mjesta. Trenutno socijalisti imaju 283 mjesta, a republikanci, kao druga najjača stranka, 199 mjesta. Na ostalih 95 mjesta sjede nezavisni kandidati i predstavnici manjih stranačkih koalicija. Desnopopulistička Nacionalna fronta Marine Le Pen ima tek dva mandata.

Le publique en marche - povijesni uspjeh?

Emmanuel Macron sada ovakvu podjelu zastupničkih mjesta sada želi potpuno "pretumbati". Već je na predsjedničkim izborima uspio pridobiti veliki broj birača suprotstavljajući se političkom establišmentu. Njegova stranka Le publique en marche (LREM) predstavlja radikalni obračun sa starim sustavom. Sve je krenulo s pokretom osnovanim u travnju 2016. Danas, nešto više od godinu dana kasnije, novoosnovana stranka ima više od 300.000 članova - i taj broj stalno raste.

Kandidatkinja LREM-a Corinne Versini, ali uvijek s Macronom

Kandidatkinja LREM-a Corinne Versini, ali uvijek s Macronom

Više od 520 kandidata, jednako mnogo žena i muškaraca, idu za LREM u utrku za zastupnička mjesta u Parlamentu. Oni su izabrani između 19.000 interesenata. Polovica njih nema nikakvih političkih iskustava. Nicolas Tenzer u tome vidi više prednosti nego mana. Iskusni političari su na neki način cinični, kaže on. Parlament treba zastupnike s novim, svježim pogledom na stvari koji mogu nešto pokrenuti i prekinuti stare navike i rutine, argumentira.

Bijes Francuza na etablirane, profesionalne političare je velik i ankete prognoziraju povijesno dobar rezultat LREM-u. Prema rezultatima ispitivanja javnog mnijenja Macronova stranka ne samo da bi mogla osvojiti 289 mandata nego čak i do 400! To bi bila najveća pobjeda jedne stranke u Francuskoj nakon 1968. pod Charlesom de Gaulleom.

Od kompromisnog kandidata do miljenika nacije

Uspjeh LREM-a ovisi u potpunosti o Emmanulu Macronu. Ovaj uglađeni intelektualac se u prvim tjednima svoje službe isprofilirao kao blještavi stjegonoša jednog novog pokreta, prije svega zahvaljujući svojim uvjerljivim nastupima na međunarodnoj političkoj pozornici. Macron se incenira kao politički "teškaš". Jasne poruke ruskom predsjedniku Putinu i vješta podbadanja američkog predsjednika Trumpa učinili su ga miljenikom međunarodnih medija. Njegova poruka "Make the planet great again" Trumpu je na Tweeteru dobila gotovo 400.000 lajkova.

Macron želi biti predsjednik svih Francuza i to nailazi na odjek. On shvaća, kaže politolog Tenzon, što se u Francuskoj događa i ima dobru intuiciju. Jedan od njegovih najdražih izraza je "en meme temps", "istovremeno". "On želi pokazati da možemo istovremeno biti socijalisti i liberalni. Možemo plivati sa strujom, ali se i protiv nje boriti. Možemo reformirati, ali ne moramo pritom rasturiti zemlju." S ovakvim stavovima Macron uspijeva mobilizirati i birači iz tabora velikih stranaka. I brojni socijalisti se priklanjanju Macronovom taboru nakon što je njihov kandidat Benoit Hamon osvojio samo 6,4 posto glasova na predsjedničkim izborima. A i dio republikanaca, siguran je Tenzer, stat će iza Macrona nakon afere njihovog predsjedničkog kandidata Fillona.

Kohabitacija malo vjerojatna

Ali ako Emmanuelu Macronu ne uspije osvojiti apsolutnu većinu u parlamentu, morat će ući u takozvanu "kohabitaciju". Macron bi u tom slučaju morao imenovati za premijera jednog političara iz suprotsavljenog tabora što bi mu otežalo provođenje planiranih reformi

No Nicolas Tenzer je siguran da do toga neće doći. Nakon višemjesečne predizborne uztrke, napornih političkih diskusija i osobnih napada Francuzi žele da njihovom zemljom konačno zavlada mir. "I zbog toga ih je toliko koji žele dati šansu Emmanuelu Macronu. Želimo mirno društvo i politiku koja je u stanju rješavati probleme. Ne želimo nove sukobe", zaključuje Tenzer.

Ako Macronova stranka Le publique en marche 18. lipnja trijumfalno uđe u Parlament s uvjerljivom većinom, tek tada su pred mladim predsjednikom pune ruke posla. Jer onda treba stvoriti novu Francusku.

Pogledajte video 03:38

Od prvog dana uz Macrona

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic