1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Francuska na barikadama

Nakon lanjskih nasilnih prosvjeda djece doseljenika u vatrenim noćima na rubovima francuskih gradova, ovih su se dana, također uz izgrede, pobunili i studenti. Tobožnja akademska elita suočena je s istim slabim obrazovnim šansama i izgledima za kasnije zapošljavanje kao i strana getoizirana prigradska omladina.

Prosvjed studenata pariškog sveučilišta Sorbonne

Prosvjed studenata pariškog sveučilišta Sorbonne

Ohrabreni mobilizacijom stotina tisuća Francuza proteklog vikenda sindikati četrvtim uzastopnim nacionalnim akcijskim danom žele zaoštriti sukob s vladom. No, ultimativni zahtjev studenata i onih koji ih u tome podržavaju za povlačenjem spornog zakona o zapošljavanju premijer Dominique de Villepin i dalje odbija. Predsjednik Jaques Chirac traži pregovore: «Zadaća koja nas čeka idućih dana je započeti konstruktivni dijalog s povjerenjem. Na taj se način ugovor o radu za početnike može poboljšati.»

Proglašenje zakona poput objave rata

Radni ugovor za početnike je vidljivi povod prosvjeda koji su počeli još prije više tjedana. On poduzetnicima između ostalog daje mogućnost da osobe ispod 26 godina zapošljavaju s dvogodišnjim probnim rokom i da ih u svakom trenutku bez navođenja razloga mogu otpustiti. Premijer Villepin govori o nužnoj fleksibilizaciji tržišta rada a pritom na umu ima prije svega mlade s nižim stupnjem obrazovanja iz siromašnih predgrađa. No sporni zakon nije shvaćen kao objava rata u tim kvartovima u kojima stopa nezaposlenosti doseže 40 posto, nego među studentima. 18-ogodišnja studentica psihologije Barbara kaže: «Naš prosvjed je objava rata agresivnoj politici. Mi se borimo protiv politike u Francuskoj koja želi uništiti socijalni mir. Mi se branimo od neobuzdanog kapitalizma koji nas uništava. Ja mislim da demonstriramo protiv toga a ne posebno protiv vlade.»

Premijer stjeran u tjesnac

Za Villepina koji bi iduće godine rado naslijedio predsjednika Chiraca su studentski prosvjedi ipak opasni iako nisu usmjereni specijalno protiv njegove vlade. On ima razloga bojati se za svoj politički opstanak, pogotovo od kada su studente počeli podržavati lijeva oporba i sindikati. Premijer pritom ima na raspolaganju malo opcija: ako se povede za primjerom svojih prethodnika i popusti pritisku ulice riskira gubitak obraza. Ako tvrdoglavo ustraje u reformi kumovat će dubokom jazu koji će nastati između vlade i naroda čime će dodatno ojačati oporbu. Gotovo dvije trećine Francuza izjasnilo se za što skorije povlačenje spornog zakona o zapošljavanju kojeg je parlament već usvojio.

Dominiqueu de Villepinu je za samo tjedan dana drastično opala popularnost. Ali za to si je sam kriv, tvrdi pariški politički stručnjak Michel Wieviorka. Villepin je po brzom postupku i bez konzultacija sa socijalnim partnerima progurao svoj projekt kroz parlament i potpuno potcijenio raspoloženje u narodu.

Mladež – ljudi druge klase

«Mi ovdje vidimo društvo u kojem na svim poljima vlada velika nesigurnost: nesigurnost u sebe, u zemlju i zadaću u svijetu, u svoju sposobnost za razvijanje perspektiva i stvaranje radnih mjesta. A kod studenata vlada uvjerenje da studiraju bez garancije da će pronaći odgovarajući posao. Osim toga, mladi ovdje vide da vlada samo pooštrava zakone za njih. I puno ih je koji misle: nas, mlađu generaciju, tretira se lošije nego stare? Mi smo, dakle, ljudi druge klase. To je potpuno nepravedno!»

Drukčije nego što to izgleda na slikama masovnih demonstracija, među studentima ni u kojem slučaju ne vlada sloga kada je riječ o pitanju: koliko bi daleko trebala ići borba protiv reforme? Što se termini ispita više bliže, to su i jači protesti protiv opsade fakulteta. Na skupštinama se sve češće mogu čuti kritike tipa: «Već mjesec dana nemamo nikakvih predavanja i zaostaci su se nagomilali. Ovu godinu praktično možemo zaboraviti i fakulteti na kojima se ne štrajka su u prednosti. To više ne možemo nadoknaditi, čak ni kad bi izgubljene satove odrađivali tijekom ljeta.»

Malo razloga za optimizam

U ovaj bi efekt mogla i vlada polagati nadu, ali uzdrmani premijer prvo želi pregovarati i pokušava smanjiti tenzije manjim ispravkama. Nakon razgovora s Villepinom proteklog ponedjeljka predstavnici gospodarstva su izrazili spremnost da dobrovoljno skrate probni rok s dvije na jednu godinu, ali to sindikatima još nije dovoljno. Oni planiraju 28. ožujka sa studentima ponovno izaći na ulice.

U međuvremenu je štrajkom pogođeno više od pola sveučilišta u zemlji a izostanak nastave zabilježen je i u više od 300 gimnazija. Pogled u knjige povijesti ne daje Villepinu razloga za optimizam glede nadolazećih sukoba: u prošlih 20 godina propali su pokušaji vlada svih boja reformirati državu kada su se protiv toga pobunili učitelji, studenti i učenici. Prosvjedi na ulicama u svibnju 1968. čak su izbacili iz Elizejske palače i osnivača republike, generala de Gaullea. No, kod povijesnih usporedbi treba biti oprezan upozorava stručnjak za politiku, Michel Wieviorka: «Karikirano bi se moglo reći da do mobilizacije studenata danas dolazi iz točno suprotnih razloga od one iz svibnja 1968. Danas mladi žele po svaku cijenu zadržati postojeći socijalni sustav i njegovu zaštitu – prije 40 godiu htjelo se promijeniti društvo iz temelja.»