1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Francuska godinu dana pred izbore

Barbara Wesel2. svibnja 2016

Godinu dana prije predsjedničkih izbora Francuska djeluje frustrirano. Gospodarstvo je slabašno, a s njim i politička klasa. Štrajkovima i demonstracijama se i dalje prosvjeduje protiv planiranih reformi.

https://p.dw.com/p/1IgKC
Frankreich / Francois Hollande
Foto: picture-alliance/dpa

Raspoloženje

"Nalazimo se na prekretnici. Dio stanovništva glavu gura u pijesak, ali drugi postaju konačno svjesni toga da nešto nije u redu. Ljudi više ne vjeruju u političare. Prvo je desnica bila na vlasti, zatim ljevica. Svi su razočarali", kaže Gabrielle, studentica kulturnih znanosti. Ta 20-godišnjakinja prezir prema politici dijeli s milijunima drugih Francuskinja i Francuza. Iz te frustracije proizlaze ne samo stalni prosvjedi ljevičara, već i uspjesi desno-populističke Nacionalne fronte (Front National), jer dio birača jednostavno želi da jednom "drugi" dođu na vlast.

"U Francuskoj svi žele nešto različito - političari, narod, radnici. Oni bi konačno trebali razgovarati jedni s drugima. Mi smo peta po veličini gospodarska sila svijeta, a imamo milijune nezaposlenih", žali se filmski redatelj Gilles Saulnier. Nezaposlenost i difuzna potreba za promjenom su među lijevo orijentiranom mladeži u velikim gradovima iznjedrile "Nuits Debout", noćne forume za diskusiju s blago revolucionarnim temeljnim raspoloženje i bez jasnog cilja, uključujući povremene tučnjave s policijom.

Francuski intelektualci se za to vrijeme posvećuju apokaliptičnim fantazijama: Michel Houellebecq islamizaciju smatra najvećom opasnošću, Alain Finkelkraut piše o "Nesretnom identitetu" Francuske, a traktat Erica Zemmoursa "Francusko samoubojstvo" je postao bestseler. Raspoloženje kod tih intelektualaca se čini depresivno-suicidalno. Oni predviđaju skorašnju propast "Velike nacije" (Grande Nation).

Sukob policije i demonstranata
Protiv reformi se demonstrira, a ponekad i primjenjuje nasiljeFoto: Reuters/C. Platiau

Gospodarstvo

Katkad postoje pojedinačni uspjesi: proteklog tjedna je Francuska ostavila konkurenciju iz Njemačke iza sebe i dobila posao u vrijednosti od 35 milijardi eura, a koji podrazumijeva gradnju podmornica za Australiju. Pariz je slavio. Ali uspjesi su samo parcijalni. "Stvarno sam ljut na vladu", kaže Bertrand Boissier, šef proizvođača kablova BMS i dopredsjednik trgovačke komore. "Sad odjednom, godinu dana prije izbora, navodno je dobro stanje u gospodarstvu, kako to trebaju pokazati statistike nezaposlenosti. Ali, oni su ljude jednostavno izbrisali s popisa. Poduzeća se zatvaraju, jedno za drugim, i sve više ljudi se otpušta. Stanje u gospodarstvu je bijedno."

I podaci ostaju slabi: od 2010. godine Francuska se bori s deficitom od četiri do pet posto. Godišnja pisma upozorenja iz Bruxellesa su u Parizu jednostavno ostavljena po strani. No, u međuvremenu napori za štednjom, izgleda, donose pomak. Ove godine će novo zaduženje opasti na 3,5 posto, ponosno je najavio ministar financija. Međutim, gospodarski rast iznosi samo oko 1,2 posto, a nezaposlenost ostaje Ahilova peta predsjednika Francoisa Hollandea. U travnju je, doduše, zabilježen kratak uzlet, ali je još uvijek oko 3,5 milijuna Francuza u potrazi za poslom, među njima mnogi mladi. Stopa nezaposlenosti mladih iznosi oko deset posto - pravi uzlet izgleda drukčije.

Vinograd
I vinogradari se žale na pad prodaje vinaFoto: picture-alliance/Yvan Travert/akg-images

Beznadni predsjednik

Vespa Francoisu Hollandeu nije donijela sreću. Nije bila kriva afera s glumicom Julie Gayet. Bila je to noćna vožnja do nje na vespi, u odijelu i s kacigom - predsjednik republike se ne bi smio tako blamirati, govoreno je u javnosti. Retrospektivno je to možda bila i jedna od najbezazlenijih anegdota njegovog mandata. Ono što Francuzi Hollandeu prije svega uzimaju za zlo je njegov stalni neuspjeh. Nakon što je izabran za predsjednika u svibnju 2012., Pariz je slavio na ulicama. Danas je on najneomiljeniji predsjednik svih vremena: 87 posto Francuza su nezadovoljni s njim, tri četvrtine ih ne želi da se ponovno kandidira za izbore 2017. godine. Kad je Hollande nedavno u jednoj televizijskoj emisiji tvrdio da se stanje u gospodarstvo poboljšalo, novinar mu je uzvratio: "Vi se to vjerojatno šalite?"

To ima veze i s očekivanjima prema socijalističkom predsjedniku: poduzetnici i stranački prijatelji političkog centra žele odlučne reforme. Ljevičari, nasuprot tomu, blokiraju svaki pokušaj da se francuska socijalna država učini fleksibilnijom. "Ljudi koji se politički nalaze na strani ljevičara, doista su razočarani vladom. Gospodarstvo je oštećeno i prije svega sam zabrinuta za mladež", kaže Cécile, službenica u uredu gradonačelnice. Ona je prošlog tjedna zajedno s tisućama drugih demonstranata ponovo marširala ulicama Pariza prosvjedujući protiv reforme zakona o radu.

Francois Hollande na motociklu
Predsjednik Republike se noću provozao do glumice Julie GayetFoto: picture-alliance/dpa

Predsjednik ne može ugoditi svima, a pri tom pokušaju ugađanja svim građanima je djelovao neodlučno i bez cilja. Tek prošle godine se Hollande usudio po prvi put zakoračiti u šikaru francuske "administrativne džungle". Prekasno, žalili su se kritičari. Ali, čak su i javni bilježnici izašli na ulicu kako bi prosvjedovali protiv kraćenja njihovih privilegija. Na svaki pokušaj reforme se prema francuskoj tradiciji odgovara prosvjedima. Predsjedniku je, međutim, nedostajala hrabrost i odlučnost u vlastitoj stranci. Hollande još nije odlučio hoće li iduće godine ponovno kandidirati za predsjedničko mjesto. Možda to doista ne bi trebao uraditi, jer prema rezultatima anketa on ima tek 14 posto podrške, još iza Marine Le Pen iz Front Nationala.

Nositelj nade

U lijevom krilu Socijalističke stranke Hollande važi kao izdajnik, u desnom krilu kao nositelj nade. I otkad je pokrenuo političku inicijativu "Naprijed", važi i kao predsjednički kandidat. Emmanuel Macron ima 38 godina i nedavno je sa svojom 20 godina starijom suprugom završio na naslovnicama žutog tiska, što je znak za veće ambicije. Prije nego što je 2014. postao ministar gospodarstva u Hollandeovom kabinetu, on je bio investicijski bankar. Time je Macron u očima socijalističkih stranačkih dužnosnika s jedne strane egzotičan, dok je, s druge strane, nekima trn u oku. No, Francuzi u anketama nagrađuju njegovu neovisnost, iskustvo i elan: Macron bi mogao u prvom krugu predsjedničkih izbora čak iza sebe ostaviti konzervativnog kandidata Nicolasa Sarkozyja.

Emmanuel Macron
Emmanuel Macron još nije otkrio hoće li kandidirati za predsjednikaFoto: picture alliance/dpa/J.-C. Bott

Ministar za gospodarstvo se vrlo brzo u kabinetu profilirao kao kapitalistički pokretač i kao netko tko "dira u svete stvari". On se, naime, zalaže za rad nedjeljom, želi ukinuti radni tjedan od 35 sati, fleksibilizirati tržište rada i smanjiti socijalna davanja. O Hollandeovoj nekadašnjoj ideji uvođenja poreza za bogate od 75 posto, Macron je kazao: "To je Kuba, samo bez sunca." S druge strane on kritizira i nepostojanje šansi za mlade migrante u predgrađu. Njegov politički mentor Hollande je, međutim, tu mladu političku zvijezdu u međuvremenu upozorio da mora "igrati u timu" i pod njegovim nadzorom. No, Macron zasad još nije otkrio hoće li se kandidirati za predsjedničke izbore 2017. godine.

Kandidati

Politički spektar je širok i obuhvaća puno poznatih osoba. Već deset kandidata se prijavilo za izbore, od onih koji su sasvim lijevo do onih sasvim desno, a taj popis će biti još duži. Iz konzervativnih redova se već vrlo rano javio Nicolas Sarkozy. On već godinu dana radi na svom političkom povratku. Ali njegovi stari skandali ga opterećuju i njegove izjave izazivaju samo javno ruganje. Sarkozy jest i ostaje vrlo neomiljen. Većina Francuza ga ne želi natrag i preferira njegovog suparnika Alaina Juppéa, aktualnog gradonačelnika Bordeauxa. U studenom bi konzervativci trebali odlučiti o tome tko će biti njihov glavni kandidat.

Predsjednički kandidati u Francuskoj
Neki od predsjedničkih kandidata već su poznati

Velika konkurencija s druge strane je Marine Le Pen, kandidatkinja desno-populističke Nationalne fronte. Prema rezultatima anketa, ona bi u prvom krugu mogla osvojiti oko 30 posto glasova. Time bi mogla čak zauzeti jedno od vodećih mjesta, jer su ljevičari, konzervativci i liberali toliko podijeljeni da bi možda jedino Alain Juppé mogao uspjeti pobijediti Le Pen. No u drugom krugu bi se slika mogla promijeniti: većina Francuza će se - kao već 2002. u utrci između Jaquesa Chiraca i Jean-Marie Le Pena - okupiti oko konzervativnog kandidata. Tako će se socijalisti, izgleda, morati pripremiti na političku sušu koja bi mogla malo duže potrajati. Osim ako se ne dogodi kakvo čudo. Jer, ipak ima još godina dana do izbora, a godina dana u politici je dugo razdoblje.