1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Fotografije koje su obilježile godinu

Upečatljive slike ostaju u sjećanju. Da bi ih se proglasilo slikama godine moraju nas trenutačno dirnuti. Ali i trajno utjecati na svijet. A to se može ocijeniti tek s vremenskim odmakom, smatra komentator DW-a.

Rijetko kada se u redakcijama o jednoj fotografiji raspravljalo tako intenzivno kao što je to bio slučaj 2. i 3. rujna. Raspravljalo se nije samo u redakcijama DW-u nego i u brojnim drugim medijima. Na kraju je cijeli svijet znao za dječaka Aylana Kurdija, trogodišnjaka koji se utopio pred obalom Turske pri pokušaju da se sa svojom obitelji domogne grčkog otoka Kosa.

Fotografija koja je dirnula ljude

Aylanova smrt je sramota, Europa bi se morala sramiti i ovo shvatiti kao poziv da se osvijesti i vrati svojim vrijednostima - tako su glasili komentari i naslovi tekstova u medijima koji su donosili ovu fotografiju u crnom okviru i velikom formatu.

No izljevi emocija urednika tih izdanja bili su kratkog vijeka, a njihovi pozivi su ostali bez odjeka. Da ih je netko čuo, onda bi već odavno u luke Turske i Libije pristajali brodovi koji bi izbjeglice sigurno i bez pomoći krijumčara prebacivali u Europu. Baš onako kako to već godinama traže brojni novinari i aktivisti za ljudska prava. Međutim, niti jedan političar u EU-u nema hrabrosti napraviti takav korak. Jer političari dobro znaju ono što se uči na svakom fakultetu ekonomije: svaka ponuda kreira i potražnju. Brodovi pred lukama Turske i Libije izazvali bi još veći val ljudi koji bi se željeli doseliti u Europu.

Bez trajnog efekta

Slika koja je već na dan svog nastanka stiliizirana u "fotografiju godine", izazvala je raspravu u uredništvima ("Smije li se ovako nešto pokazati?"), ali nije imala nekog većeg efekta.

Autor komentara Felix Steiner

Autor komentara Felix Steiner

Drugačije je bilo sa slikom koju je UNICEF prije nekoliko dana proglasio "fotografijom godine" (naslovna fotografija članka). Europski policajci kao izazivači panike, straha i patnje. Ovakve i slične fotografije su tijekom proteklog ljeta imale mnogo veći utjecaj na savjest dobrostojećih građana na sjeveru Europe od slika mrtvih na plažama. U svakom slučaju, sram koji su u svojim komentarima na socijalnim mrežama izražavali brojni ljudi kada su vidjeli prizore na granicama i željezničkim stanicama južne Europe bio je mnogo veći.

Angela Merkel ni do danas nije objasnila što ju je konkretno navelo na to da 4. rujna otvori granice i dozvoli da iz Budimpešte prema Njemačkoj krenu vlakovi pretrpani izbjeglicama. Možda to jednoga dana učiniti u svojim memoarima. U svakom slučaju, određenu ulogu u tome su imale slike poput one nagrađene od UNICEF-a koje su stizale tih dana iz Mađarske, Srbije i Makedonije. A sasvim sigurno su one bile pokretačka snaga i za brojne građane Münchena i drugih gradova u Bavarskoj da na željezničke postaje donose hranu i drugu pomoć te da srdačno prime izbjeglice.

Slike "kulture dobrodošlice"

Pogledajte, Njemačka je otvorena zemlja, srdačna i potpuno drugačija od drugih zemalja kroz koje ste do sada prošli! To je bila poruka koju su odaslale slike iz Münchena. A njih su pretekli jedino selfiji koje su sirijske izbjeglice napravile s kancelarkom Merkel koja ih je 11. rujna posjetila u jednom prihvatnom centru.

Angela Merkel s izbjeglicom iz Sirije

Angela Merkel s izbjeglicom iz Sirije

Upravo te fotografije postale su u Njemačkoj simbol protekle godine. S jedne strane su one pokazale kako politička klasa ove zemlje vidi samu sebe: "Mi smo 'dobri momci', pomagači koji su raskinuli sa lošim tradicijama njemačke prošlosti." S druge strane su one simbol toga kako susjedne države gledaju na stvar: "Vi Nijemci ste sami prizvali izbjeglice. Dakle, prihvatite ih i ostavite nas na miru!" Vlade nekih europskih država tako otvoreno govore o izbjeglicama kao o "njemačkom problemu". Sigurno je jedno - ove slike iz 2015. će imati utjecaja i na zbivanja u idućoj godini. A upravo to je ono što ih čini "fotografijama godine".

Preporuka uredništva