1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Fotoagencija "Magnum" na Berlinaleu

Posebnim nizom «Magnum in Motion» filmski festival Berlinale ove godine odaje priznanje fotoagenciji «Magnum» koja je osnovana prije 60 godina kako bi i fotografima osigurala veća prava nad njihovim djelima.

default

Fotografija Henrija Cartier-Bressona nastala u Maroku 1933. copyright Henri Cartier-Bresson, Magnum Photos

Na dvije izložbe prikazuje se izbor djela Magnumovih fotografa. Ali, mogu se vidjeti i filmovi, njih više od 30. Filmovi fotografa te agencije ili filmova o svjetski poznatim umjetnicima fotografije. Dokumentacije, portreti, kratki filmovi i fotoeseji iz čitavoga svijeta.

Početak je bio s Drugim svjetskim ratom. Četiri fotografa htjela su sačuvati svoja iskustva za vrijeme pokolja i strahota rata. Amerikanac Robert Capa, Francuz Henri Cartier-Bresson, Poljak koji je emigrirao u Ameriku David Seymour i Britanac George Rodger. Sva četvorica su time htjeli obraditi i vlastitu sudbinu. Taj osobni pristup povezali su sa željom da dokumentiraju političke i socijalne događaje.

„To je presudni trenutak, koji je formulirao Cartier-Bresson kao „credo“ poslijeratnog novinarstva, tada modernog fotonovinarstva nakon Drugog svjetskog rata. Naime, da neki odlučujući povijesni trenutak bude uhvaćen u izražajnom umijeću, koje je nešto posebno.“

Gabriele Betancourt je kuratorica za fotografiju u Hamburškom muzeju za umjetnosti i obrt. Tamo se upravo može vidjeti izložbu djela njemačkog člana Magnuma Thomasa Hoepkera. On je predsjednik te agencije. Članovima Magnuma bilo je važno ne samo obraditi ono što su sami doživjeli nego i svojim fotografijama dokumentirati stvarnost, kako je Hoepker nedavno rekao u jednom intervjuu:

„Nikad nismo imali primjerice jednog modnoga fotografa, nikad nismo imali promidžbenog fotografa, narasli smo kroz vrijeme fotonovinarstva, kroz veliko vrijeme ilustriranih časopisa, poput „Livea“, Looka“ ili „Sterna“.

Elitni klub

Na Berlinalu se pokazuje veza tih nešto manje od 80 Magnumovih fotografa – više do danas nije primljeno u taj elitni klub – s medijem filmom. Mogu se vidjeti djela nastala u raznim legendarnim fotoreportažama, primjerice u Kambodži ili Kini. Ali, i filmovi posvećeni djelu pojedinih fotoreportera ili koji se bave samopoimanjem agencije. Ono se uostalom nije promijenilo do danas, premda bi to neki časopisi željeli. Ali, mediji su se jako promijenili, kaže Thomas Hoepker:

„Mislim da se nisu promijnili na bolje, jer su zahtjevi koje su nama ranije postavljale fotoredakcije, urednici, glavni urednici, zapravo stalno smanjivani. Danas je prilično svejedno je li neka fotografija stvarno dobra, bitno je da je ona oštra, bitno je da je jeftina, da ne košta puno.“

Filmovi Magnumovih fotografa nakon Berlinalea idu na putovanje. Najprije na filmski festival u meksičku Guadalajara-u, a zatim u New York.