Fizika mijenja običaje zbornog pjevanja

Prilikom koncerta zborske glazbe, muzički znalci ne uživaju samo u glazbi nego i budno paze na ritam, koliko su sinhroni zbor i orkestar, da li akordi odmah "zvone" ili tek nastaju nakon nekog vremena. Ono na što ne obraćaju pažnju ni najbudniji kritičari - a publika još manje - jest raspored pjevača u zboru. Ali jedan dirigent i zborovođa iz Kölna pozabavio se upravo sa tim pitanjem i znanstveno utvrdio kako već i sam položaj pjevača stvara posve drugačiji zvuk zbora.

Uobičajena slika su 24 pjevačice i pjevača stoje rame uz rame na pozornici. U stražnjem redu stoje muškarci, u prvom redu su pjevačice. Rezultat je također obično sasvim prosječan: zbor pjeva "čisto" i iako je dinamika solidna, ukupan dojam obično nije nešto spektakularno. Zborovođa i fizičar Harald Jers zna i zašto: "Prema položaju pjevača koji stoje tijesno jedan uz drugog, mnogo od zvuka nestaje u odjeći, u sakoima, vestama i košuljama susjednih pjevača."

Harald Jers nije samo ljubitelj muzike nego i fizičar koji si je postavio pitanje: kako uopće zrači zvuk kojeg proizvodi pjevač? Pomoć je potražio u Institutu za tehničku akustiku u Aachenu gdje su i pozvali pjevača oko kojeg su postavili oko 500 senzora glasnoće. Zborovođa Harald Jers objašnjava: "Metoda mjerenja je relativno komplicirana. Problem jest da želimo izmjeriti zračenje, dakle energiju koja zrači oko pjevača kao kugla i da smo željeli podatak o tome, kako se zvuk širi."

Zvuk se širi na čudne načine

To naravno ovisi i o frekvenciji. Zato je pjevač zamoljen da pjeva glissando i rezultat je bio jasan: duboki tonovi se šire jednomjerno i zato je i kod kućnih muzičkih uređaja relativno svejedno, kamo se postavi zvučnik za duboke frekvencije. Ali kada tonovi postaju viši, zvučna slika se drastično mijenja: "Iz mjerenja se sasvim jasno vidi smjer kojim se zvuk širi. Od otprilike 800, 900 herca se može vidjeti kako se zvuk prije svega širi prema naprijed."

Još je zanimljivije što se dešava iznad 2 kiloherca, dakle u spektru gdje se u prvom redu čuju harmonici - dakle ono što i čini ukupnu zvučnu sliku. "Taj dio spektra je posebno zanimljiv jer se upravo tamo zvuk ne širi, kao što se može očekivati, prema naprijed nego prema gore i u stranu."

To za zborove znači da se upravo ti tonovi gube u odjeći susjednih pjevača. Doduše, mnogi pjevači zbora nerado stoje sami: imaju osjećaj da slabije čuju što se pjeva i ne osjećaju se sigurno. Ali fizičar Harald Jers uvjerio je zbor kojim dirigira da stoje barem jedan metar udaljen jedan od drugog i razlika se doista može čuti. Ono što je zborovođa utvrdio u laboratoriju, čuju i stručnjaci. Ne na kraju uz pomoć fizike, njegov je zbor prošle godine osvojio prvo mjesto na natjecanju zborova iz čitave Njemačke u Kielu.