1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Film o hrani za dušu i tijelo

Günther Birkenstock14. svibnja 2007

Njemačka redateljica Doris Dörrie u svom novom filmu jelo tematizira na posve drugačiji način. «How to cook your life» je portret svećenika i kuhara u duhu Zena, Edwarda Browna. A njemu je stalo i do duhovne hrane.

https://p.dw.com/p/AXuS
Doris DörrieFoto: dpa

U početnoj sekvenci filma puž sporo plazi po zidu zgrade. On određuje brzinu priče. Jer, u filmu «How to cook your life» («Kako skuhati svoj život») kuhanje je više od spravljanja živežnih namirnica, meditacija umjesto primjene profinjenih metoda pripremanja hrane i traganja za sve ekstravagantnijim i profinjenijim okusima. Edward Brown je kuhar druge vrste. Kamera ga prati, dok učenicima u trima školama Zena u Kaliforniji i Austriji tumači kako se usitnjava povrće, mijesi tijesto i pere riža, ali i dok pripovijeda priče, na primjer iz doba kada je i sâm bio kuharski šegrt: «Kada bih tijekom godina druge kuhare u školi Zena upitao što je najteže u pripremanju hrane, gotovo uvijek bih dobio isti odgovor: Najteži su ljudi, rad s drugim ljudima i rad na sebi. Jelo se spravlja samo od sebe.»

Dojmljiva strast za kuhanjem

Edward Brown je radostan svećenik, mnogo se šali, ali se zna i naljutiti, na primjer kada se plastična ambalaža sira jednostavno ne dâ otvoriti. Pri usitnjavanju povrća valja dobro paziti na prste, kaže, jer bi inače mogli dospjeti pod nož, a onda se prihvaća mrkve na pladnju, virtuozno je režući na kolutove, baš kao što se i očekuje od vrhunskog kuhara. Jasno je da ni kuhanje u duhu Zena nije moguće bez zanatskog umijeća, ali je prije svega nužna strast, koja je na redateljicu ostavila najdublji dojam: «Kad cijepaš drva, cijepaj drva, kad nosiš vodu, nosi vodu, stara je poslovica koje se Edward strogo pridržava. Dakle, kad režeš mrkvu, reži mrkvu i ne čini ništa drugo, budi poman, budi svjestan sadašnjeg trenutka, ne lutaj mislima po prošlosti ili budućnosti, što god značili strah, bojazan ili nada, nego budi doista nazočan upravo sada i ništa drugo.»

Hraniti se može samo od srca

Dobra i zdrava hrana ne mora biti skupa. To dokazuju i filmske slike iz tečaja kuhanja u duhu Zena, koji protječe bez korištenja egzotičnih mirodija i kompliciranih kuhinjskih uređaja. Naravno da je i ovaj film društvena kritika površnoga i nesvjesnog, brzog «trpanja» hrane u želudac. On sadrži moralnu pouku, ali ne s apostolskog pijedestala. Ono što je u kulturi prehrane doista važno jest zajednica. Ako zaboravimo kuhati, izgubit ćemo dio ljudske prirode i identiteta. «Tko se od vas doista zanima za pripremu jela, tko rado ima posla s namirnicama, kome prehrana pričinja zadovoljstvo, kome je užitak jesti u krugu obitelji i prijatelja, susret s ljudima i tako dalje? Odakle to dolazi? Sa sigurnošću ne iz ambalaže gotovih jela. Ona život čine jednostavnijima, ali to nije isto. Pošteno nahraniti sebe i druge ne može se od gotovih jela. To se može samo od srca.»