1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Film koji odiše ljubavlju"

"Pina", novi film Wima Wendersa premijerno prikazan na Berlinalu, uspio je fascinirati publiku demonstracijom novih tehničkih mogućnosti, ali i snagom emocija u hommageu velikoj koreografkinji.

default

Poznata njemačka političarka Claudia Roth je nakon premijere u nedjelju navečer (13.02.) novinarima rekla da je ova večer bila jedan od najintenzivnijih filmskih doživljaja u njezinom životu, a ni "profesionalci" nisu ostali hladni: jedna novinarka je poslije projekcije kolegama ispričala kako je tijekom cijelog filma plakala, a da bi i sada, nakon njega, mogla opet zaplakati.

Scena iz filma Pina

Scena iz filma "Pina"

Plesni film "Pina" prvo je 3D djelo poznatog njemačkog redatelja Wima Wendersa i na Berlinalu, na kojemu je prikazan izvan natjecateljske konkrencije, popraćen je ovacijama. Prvotno ga je htio realizirati zajedno s legendarnom koreografkinjom Pinom Bausch, ali je ona kratko prije početka snimanja 2009. umrla od raka. Nakon toga je Wenders htio odustati od projekta, ali su ga onda članovi njezine plesne trupe nagovorili da ipak napravi film o njoj, film za nju. Redatelj kaže kako je cjelokupno snimanje proteklo u nekoj vrsti izvanrednog stanja: "To je bilo svojevrsno tugovanje, iako sam rad na filmu nije bio tužan".

Wim Wenders s plesačima iz trupe Pine Bausch na snimanju

Wim Wenders s plesačima iz trupe Pine Bausch na snimanju

Plesači su još plesali na dan kada je ona umrla, prisjeća se Wenders: "Bili su na turneji u Poljskoj, Pina nije bila s njima jer se htjela odmoriti u bolnici, samo oporaviti od iscrpljenosti, ali onda je od danas do sutra - za nas sve potpuno nezamislivo - više nije bilo."

Pogled koji ga je "ošamutio"

Wim Wenders kaže kako je htio napraviti film o "pogledu" slavne koreografkinje. Objašnjava to činjenicom da ga je, kada je vidio prve komade šefice Vupertalskog plesnog kazališta, potpuno "ošamutio" Pinin pogled na ljude i njihove duše: "On je zadirao duboko u srce. Pina je promatrala ljude s takvom preciznošću s kakvom to nitko drugi nije radio - ni u kazalištu, ni na filmu, niti u bilo kojoj drugoj umjetnosti. Iz toga što je vidjela nastajali su njezini komadi, i kad si ih gledao, mogao si prepoznati sam sebe i to puno bolje nego kad si se gledao u ogledalu".

Ruth Amarante, ansambl Sacre du Printempsa

Ruth Amarante, ansambl "Sacre du Printempsa"

Wenders je, kaže, jako puno saznao o sebi, svojim prijateljima i životu gledajući Pinine komade i vidio toliko puno ljepote tamo gdje nije očekivao da će je naći.

Ples umjesto odgovora

Prvotna Wendersova ideja je bila napraviti film zajedno s Pinom Bausch, pratiti je na probama, u razgovorima s plesačima, na turneji po Južnoj Americi - trebao je to, kaže redatelj, biti svojevrsni road-movie s koreografkinjom u glavnoj ulozi. Njezina smrt ga je prisilila na promjenu koncepta. On je preuzeo metodu Pine Bausch poštujući njezinu želju da verbalno ne objašnjava svoja djela već je radio s plesačima kao i ona: "Postavljao sam pitanja plesačima, a oni su mi plesom o Pini odgovarali. To je postao glavni dio, kralježnica filma."

Wim Wenders i Angela Merkel na premijeri filma u Berlinu

Wim Wenders i Angela Merkel na premijeri filma u Berlinu

U dokumentarcu se prikazuju iscječci iz četiri predstave Pine Bausch: "Cafe Müller", "Le Sacre du Printemps", "Puni mjesec" i "Kontakthof". Zahvaljujući tehnici 3D publika se osjeća "kao na pozornici", a kritičari tvrde kako je Wenders iskoristio na dosad neviđen način mogućnosti ove tehnike, posebno u scenama plesača snimanih iz velike blizine, kada pojedini dijelovi tijela "strše" iz platna pri čemu se stvara dojam da je pozornica dio kino-dvorane, a da je filmsko platno bezgranično duboko i široko.

Autorica: Dunja Dragojević (AP, dpa, DeutschlandRadio)

Odg. ur.: A. Jung-Grimm

Preporuka uredništva