1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Fikret Abdić – arhaični vođa ili izdajnik?

"Hoće li se izlaskom Fikreta Abdića iz zatvora ponovo pojaviti duhovi prošlosti ili će one konačno prestati trovati odnose među Krajišnicima", pita se Dževad Sabljaković kojem je Cazinska krajina bila i ostala zavičaj.

Babo, Fikret Abdić

"Babo", Fikret Abdić

Krajišnik ne može bez autoritarnog vođe. Ako ga stvarno nema, izmislit će ga. Arhetip takvog vođe od pamtivijeka se reproducira u svijesti Krajišnika, od mitskog Muje Hrnjice, preko polumitskog Hasan age Pećkog, do stvarnih povijesnih ličnosti iz bliže prošlosti - Huske Miljkovića i Nurije Pozderca, te njegovih nasljednika Seada, Hamdije i Hakije, bez čijih autoriteta nije bilo ni dobra niti zla u Cazinskoj krajini. U novije vrijeme pridružio im se Fikret Abdić i atributi koje mu pridaju njegove pristalice pripadaju neosporno arhaičnom tipu krajiškog vođe. On je "babo", autoritarni staratelj i hranitelj, ali, s druge strane, za one koji ga osporavaju izdajnik i ratni zločinac. Ti atributi, koji jedan drugog isključuju, prate ime Fikreta Abdića puna dva desetljeća i obilježavaju njegovu paradoksalnu sudbinu. Ništa nije izmijenilo niti desetogodišnji boravak u zatvoru, pa niti to što će u ožujku slijedeće godine biti ponovo na slobodi.

"Babo" koji sve može

Jedinice Abdićeve vojske tijekom rata

Jedinice Abdićeve vojske tijekom rata

Do pred sam početak rata Abdić nije bio ni politički, a kamo li ratni vođa. Bio je sposoban i kontroverzan poslovan čovjek. Osnovao je gigantski poljoprivredni kombinat u kraju čiji poljoprivredni resursi su sasvim skučeni. U njegovom "Agrokomercu" zaposlilo se 15.000 ljudi. Cazinsku krajinu promijenio je njegov poduhvat. Agrokomerc je jedno od najvećih i najreklamiraniji bosanskohercegovačkih poduzeća u bivšoj Jugoslaviji. Onda su izbile afere, čiji konci niti do danas nisu razmršeni, a sezali su do najviših političkih i ekonomskih krugova bivše Jugoslavije. Fikret Abdić je osuđen i provodi u zatvoru nekoliko godina. Njegov poslovni poduhvat katastrofalno propada. Izlazi iz zatvora i počinje obnavljati svoje životno djelo – "Agrokomerc", i postaje "babo" koji sve može. Iako se do tada nije bavio politikom, prije prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini prihvaća ponudu Alije Izetbegovića o priključenju Stranci demokratske akcije, što izaziva veliko iznenađenje budući da su ga do tada držali "posljednjim istinskim muslimanskim komunistom".

Ugled "babe" daleko je premašivao regiju Cazinske krajine i on na izborima krajem 1990. godine dobija više glasova od samog Izetbegovića. Ipak mu prepušta mjesto predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, koje je zapravo osvojio. Tu je negdje ključna točka nekog loma u njemu. On je neosporni vođa među Krajišnicima, ali na političkoj i ratnoj sceni čini grešku za greškom. Kad je izbio rat vraća se u Veliku Kladušu i u početku koristi svoje poslovne veze kako bi osigurao osnovne životne potrebe stanovnicima svog kraja. Ne bira sredstva, održava veze i s vlastima Hrvatske i sa srpskim pobunjenicima u Kninskoj krajini. Možda ipak ne bi bio proglašen izdajnikom da 1993. godine nije iznenada proglasio (takozvanu) Samostalnu autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna (SAPZB) i osnovao Narodnu vojsku Pokrajine, koja će se sukobiti sa snagama vojske BiH, onim njezinim dijelom kojim je zapovijedao Atif Dudaković.

Izdajnik načina vladanja

Izbjeglice iz Velike Kladuše tijekom rata u BiH

Izbjeglice iz Velike Kladuše tijekom rata u BiH

Tu počinje kalvarija Fikreta Abdića. Iznevjerio je način vladanja krajiških vođa. Tradicionalno oni nisu potpuno poštovali ni državu, ni zakone ni ideologije, bili su neovisni, ako ne i svojevoljni i nepotkupljivi, ali i nepouzdani saveznici, koncentrirani u toj mjeri na svoju regiju da su se lako odricali slave i moći na višim nivoima vlasti kako bi ostali neosporni autoriteti u svom kraju. Ideal kojem su težili bila je neslužbena država u državi i apsolutno vladanje u regionalnom okruženju, neodređenih, fluidnih granica, izvan kojih nisu željeli izaći. Ali – i to je ono ključno – arhaični krajiški vođe, koji su u pojedinim povijesnim trenucima bili apsolutni vladari, nisu osnivali nikakve geopolitičke institucije, to jest nisu službeno proglašavali ni autonomna područja, ni pokrajine a niti republike.

Fikret je to učinio i istog trenutka izgubio je auru (arhaičnog) vođe jer je takozvana SAPZB postala službeno paradržava, separatistička tvorevina, koja proizvodi nov odnos prema Cazinskoj krajini, kako izvana tako i iz nutra. Klasični krajiški vođa više nije neovisna individualna pojava, identificira se s paradržavnom tvorevinom, oko koje se slijevaju svi mogući interesi i utjecaji, a on sâm postaje pionirom tih interesa i utjecaja, sastajući se sa Karadžićem i Bobanom, ili sa Martićem. Posljedice su poznate. Kombinacijama raznonacionalnih sukoba u Bosni i Hercegovini pridružuje se još jedna: istonacionalni sukob "korpusaša" i "autonomaša". Bošnjačko-bošnjački sukob nije bio manje krvav i razoran od ostalih. Posljedice se osjećaju i danas. Raskol se nije ublažio. Fikret Abdić je za « korpusaše » i dalje izdajnik i ratni zločinac, za "autonomaše" neosporni "babo" koji može učiniti da njihov kraj procvjeta.

Podijeljeni Krajišnici

Izbjeglički logor na granici između Hrvatske i BiH tijekom rata, u kojem su bile smještene izbjeglice iz Velike Kladuše

Izbjeglički logor na granici između Hrvatske i BiH tijekom rata, u kojem su bile smještene izbjeglice iz Velike Kladuše

Abdićeva stranka Demokratska narodna zajednica (DNZ) vlada u Velikoj Kladuši, u 30 kilometara udaljenoj općini Cazin na vlasti je SDA. I danas jedni na druge gledaju poprijeko. Stravičnih žrtava i razaranja bilo je i na jednoj i drugoj strani. Izginulo je, tvrdi se, oko 3.000 ljudi. Razoreno je nekoliko stotina kuća, izbjeglo je više desetina tisuća Krajišnika. Pokušaji utvrđivanja apsolutne istine o tom tragičnom raskolu kako bi započne proces pomorenja, nisu uspjeli. Život Fikreta Abdića sastoji se od mnoštva paradoksa. Optužen je u Bosni i Hercegovini kao ratni zločinac, ali osuđen je u Hrvatskoj na 15 godina zatvora, i to zbog osnivanja autonomije, što stoji u sukobu s Ustavom BiH! U ožujku će biti pušten i u Kladuši dočekan s najvećim mogućnim počastima. U susjednom Cazinu i Bihaću, da ne govorimo o unsko-sanskom kraju i cijeloj Bosni i Hercegovini slavlja neće biti. Običnog Krajišnika obuzima strah. Hoće li se "babinim" izlaskom iz zatvora ponovo pojaviti duhovi prošlosti ili će, naprotiv, one konačno prestati trovati odnose među Krajišnicima?

Autor: Dževad Sabljaković

Odg.ured: Željka Telišman