1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Festival "Sloboda stvaralaštvu"

Radio-frekvencijski spektar javno je dobro koje nije podložno niti zagađenju, ni trošenju, no to je dobro, ipak, pristupačno samo odabranima.

default

Od pojave prvih radio aparata, do današnjih satelitskih komunikacijskih kanala, eter je uvijek bio vrlo konkretno zakonski reguliran. Isprva je osnovni motiv za stavljanje radio-frekvencijskoga spektra u zakonski okvir bilo sprečavanje buke u eteru, odnosno međusobnoga preklapanja stanica, no organizatori zagrebačkoga festivala „Sloboda stvaralaštvu“ smatraju da ti zakoni zapravo onemogućuju građansku participaciju u eteru, iako suvremene tehnologije dopuštaju ukidanje dominacije komercijalnih masovnih medija i državne kontrole informiranja. Predstavljajući otvorene komunikacijske standarde i promovirajući građansko sudjelovanje u stvaranju medija, sedmodnevni je festivalski program ponudio niz predavanja, radionica, koncerata i projekcija kojima se tematiziralo osvajanje radio- frekvencijskoga spektra.

Opasnosti kontrole informacije

Još je početkom 30-ih godina prošloga stoljeća Bertolt Brecht upozoravao na opasnosti kontrole informacije i zakonskog ograničavanja spektra radijskih frekvencija ističući da se „dogodio trenutak u kojem je tehnologija dovoljno napredovala kako bi proizvela radio, ali društvo još nije dovoljno napredno da ga prihvati“. Brecht je tada zapravo pozvao slušatelje na svojevrstan otpor i mobilizaciju te ponovnu preobrazbu u proizvođača, što se u stvarnosti dogodilo tek 60-ih godina kada su se, prkoseći zakonima, u eteru oglasile prve piratske radio stanice, poznate i kao „slobodne“ stanice jer su suprotstavljale onemogućavanju ravnopravnog govora unutar radijskoga spektra.

Baština „slobodnih“ radio, ali i televizijskih stanica, te nove tehnološke mogućnosti medijske komunikacije bile su polazne točke trećega festivala Sloboda stvaralaštvu, koji se protekloga tjedna održavao u zagrebačkome Studentskom centru i klubu Močvari. Nakon što se ta manifestacija tijekom prethodnih izdanja bavila oslobađanjem kulture i znanosti od pritisaka logike tržišta, ovoga je puta publika, naime, mogla doznati kako tu oslobođenu kulturu i znanje prenijeti dalje i iskoristiti.

Svi zainteresirani mogli su tako sudjelovati u radionici „uradi sam“ televizije, u kojoj su pod vodstvom ekipe s talijanske piratske stanice Candida TV, stvarali improvizirani program na području Studentskoga centra, upečatljivo je predavanje održao jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za informatičko društvo, profesor na američkom sveučilištu Yale-u Yochai Benkler, a u sklopu festivala postavljena je i edukativna izložba koja među ostalim postavlja i sljedeće pitanje:

Tko ima pravo emitirati?

"Tko ima pravo emitirati? Naime, regulacija radio-frekvencijskoga spektra nastala je početkom 20. stoljeća i to pod pritiskom industrije radiofonskih uređaja, i pogodovala je državnoj kontroli informiranja te masovnih medija koji i danas dominiraju javnim mišljenjem u većini zapadnih zemalja."

ispričao je, vodeći nas izložbom, Tomislav Medak iz Multimedijalnoga instituta. Iz predstavljenih primjera bilo je vidljivo da koliko god romantična i upečatljiva praksa piratskih radio i TV stanica bila, zbog male vjerojatnosti liberalizacije konvencionalnog radio-frekvencijskog spektra, odnosno valova koji se danas koriste za emitiranje radio i TV sadržaja, na tom području se pomaci neće ostvariti tako skoro. No, postoji i alternativna frekvencija – objašnjava Marcel Mars iz Multimedijalnoga instituta:

"Frekvencija 2,4 GHz nije regulirana, i za nju nije potrebno imati koncesiju. To je frekvencija na kojoj rade mikrovalna pećnica, baby-alarm i druga kućna elektronika. Međutim to je također frekvencija na kojoj se razvila tehnologija bežičnih mreža. Danas, primjerice, u Zagrebu postoji u nekoliko zajednica koje su grad premrežile od Črnomerca do Dubrave, od Sljemena do Velike Gorice, koji se povezuju i s drugim mjestima u Hrvatskoj koja također imaju mreže."

Dvosmjerna komunikacija

Za ulazak u svijet bežičnih mreža, koje, dakle, omogućavaju posve liberalnu, dvosmjernu komunikaciju, ipak je potrebno nadprosječno poznavanje tehnologije i sistema, no Mars smatra da će se ta prepreka nadići, što potvrđuje i primjer internetske enciklopedije – Wikipedije:

"U zadnjih 4-5 godina je napravljena Wikipedija. To su učinili nepoznati ljudi iz cijeloga svijeta. Najčešće su to bili entuzijasti koji nemaju stručno znanje, ali to je najveća enciklopedija današnjice. Mi smo je puno koristili pripremajući festival. Mi danas imamo priliku da dođemo do svog tog znanja uz relativno mali trošak, koji bi trebao biti i manji jer i dalje imamo problem s monopolom velikih telekomunikacijskih korporacija. No, cjelokupno bi se društvo trebalo pozabaviti tim problemima i vidjeti kako se te mogućnosti mogu dosita iskoristiti."

…kaže Mars. Iako je, dakle, oprema vrlo jeftina, a znanje lako dostupno neizvjesno je hoće li se telekomunikacijska revolucija doista i dogoditi jer krupni kapital svoje interese zna jako dobro zaštititi, a i ljudi su u svojem konformizmu skloniji komotnim, ali polovičnim rješenjima, nego li onim dugoročnim i održivim. U svakom slučaju, ako su vas zainteresirale nove mogućnosti medijskog djelovanja i emitiranja vlastitog programa, posjetite web stranice festivala na adresi www.slobodastvaralastvu.net i zavirite u paralelni svijet telekomunikacije, a mi ćemo na kraju ove priče osluhnuti kako su zvučale prve piratske radio stanice u Hrvatskoj, koje je u svojem dokumentarcu iz 1971 „Nek se čuje i naš glas“, prikazanom u sklopu festivala,

ovjekovječio Krsto Papić.