1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Europski sud u Luxembourgu

Europski sud u Luxembourgu trebao bi zapravo samo nadzirati provedbu europskog prava. No, budući da je pravorijek uvijek ovisi i o tumačenju, ovaj sud ima posebnu ulogu u razvoju Europe. Prema mišljenju stručnjaka, presude sudaca iz Luksemburga u skladu su s Europom, dok je prema brojnim drugim mišljenjima on svojevrsni "motor integracije".

Europski sud u Luxembourgu

Europski sud u Luxembourgu

"Nalazimo se u velikoj dvorani za sjednice Europskoga suda. Ovdje se uglavnom održavaju plenarne sjednice u kojima sudjeluje 25 sudaca, ili sjednice Velikog vijeća koje broji 13 članova. Predsjednik sjedi u sredini, a suci su oko njega raspoređeni prema protokolarnom redu." Uz suce, kaže glasnogovornik Suda Hartmut Ost, tu su i odvjetnici. Tako na primjer, pored Engleza s perikom, stoji Talijan u svojoj tipičnoj odvjetničkoj odori. Svi oni zajedno čine Europski sud, jednu od najmoćnijih institucija Europske unije. On odlučuje u prijeporima oko tumačenja europskih ugovora. Njegove presude vrijede u cijeloj Europi i nijedan ih nacionalni sud ne može pobiti, čak ni onda kada imaju ozbiljne posljedice.

- "Poništavaju se zaključci Vijeća od 25. studenog 2003., koji se odnose na sankcijske postupke protiv Republike Francuske i Savezne Republike Njemačke." Ovom je odlukom, koju je objavio predsjedavajući sudac Vassilios Skouris, Sud je prošle godine poništio odluku ministara financija Europske unije o sankcioniranju Njemačke i Francuske zbog prekoračenja dozvoljenog deficita državnog proračuna. Bila je to dobivena bitka za Europsku Komisiju koja je podigla tužbu i koja se također može obratiti sudu Luksemburgu, kao i ostala tijela Unije i kao vlade pojedinih država članica Unije.

No, ovu si je poziciju u europskoj igri za prevlast Sud morao i izboriti. Danas je nesporno da europsko pravo ima prednost pred državnim. Belgijski sudac Koen Lenaerts kaže: "Mislim da je ovom sudu u proteklih 50 godina uspjelo osigurati čvrstu poziciju. Provodi pravnu zaštitu za privatne osobe ali i za zemlje-članice i različite institucije. Pojedini sudac nema utjecajni položaj kojega bi trebao braniti, ali kao arbitar mora zaslužiti povjerenje. Mislim da smo u tome uspjeli."

Osnovna pretpostavka u radu jednog arbitra jest neovisnost. Suce koji djeluju pri Europskom sudu, svakih 6 godina imenuju zemlje-članice. Kada se jednm nađu u Luxembourgu, osjećaju se obvezni samo prema europskim ugovorima, kao i njemačka glavna odvjetnica Julianne Kokott: "Neovisna sam i sasvim sigurno ne štitim njemačke interese. Naše djelovanje institucionalno je posve definirano, tako da njemački odvjetnici gotovo nikad nisu angažirani u njemačkim slučajevima."

Tako se Juliane Kokott na primjer morala baviti tužbom španjolskih ribara protiv Europske komisije. Rad na upravo takvim slučajevima cilj je ambicioznih pravnika u Europi, budući da tako mogu utjecati na odluke koje imaju izravne posljedice na više od 450 milijuna stanovnika Europske unije. Ponekad mogu čak i pojedine vlade natjerati na odlučujuće reforme, kaže glasnogovornik Suda, Hartmut Ost: "Kao prvi primjer mogu vam navesti slučaj Tanje Kreil, koji je doveo do toga da je u Njemačkoj morala biti donesena odluka kojom se dopušta angažman žena u Bundeswehru, i to kako bi bila spriječena diskriminacija. Drugi je slučaj Jäger u kojem se radilo o službi pripravnosti liječnika. Presudom je postignuto to da se služba pripravnosti postala ravnopravna s redovnim radnim vremenom."

Kao posljedica ove odluke zemlje-članice zabilježile su milijunske troškove - diljem Europe bilo je nužno zapošljavanje novih liječnika i pomoćnog medicinskog osoblja. Iako su javno iskazivale negodovanje, vlade su ipak morale prihvatiti i provesti ovu odluku Europskog suda.

Pritome, ovaj je sud toliko moćan samo na papiru, budući da ne postoji institucija europskog ovrhovoditelja. Formalno, kada neka država oteže s primjenom određene odluke, Sud može odrediti novčanu kaznu. Glasnogovornik Hartmut Ost kaže: "Često se događa da Komisija ne smatra nužnim uvesti tu vrstu postupka. Do sada su postojala samo dva slučaja u kojima je neka zemlja morala platiti novčanu kaznu. Jednom je to bila Grčka, zbog nezbrinjavanja smeća, a drugi put Španjolska zbog nedovoljne čistoće javnih kupališta. U načelu, zemlje-članice su obvezne bezuvjetno i što prije moguće početi s provedbom odluka ovoga suda."