1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Europski parlament

Od 1979. godine, kada su građani po prvi put mogli izravno birati zastupnike u Europskom parlamentu, njegovo je značenje u odnosu na ostale institucije Europske unije znatno poraslo. No, uloga Europskog vijeća ipak je još uvijek veća. Borba zastupnika EU-parlamenta za većim utjecajem, tako postaje i borba za simpatije građana, a onda i za glasove birača.

Europski parlament u Bruxellesu

Europski parlament u Bruxellesu

13. lipnja prošle godine navečer, kada su završeni izbori za Europski parlament, nitko od izabranih zastupnika nije se baš mogao osjećati pobjednički. Odziv birača od samo 45%, u Poljskoj još puno manji - tek 15%, jasno je pokazao da tek vrlo mali broj građana Europski parlament smatra važnim. A mnogi od onih koji su izašli na te izbore, učinili su to kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo vlastitim nacionalnim vladama.

No, za mnoge je građane Europski parlament još uvijek prilično maglovita institucija. Za razliku od Europskog vijeća, Europski se parlament prilično rijetko pojavljuje u vijestima, i to zato jer on donosi vrlo malo konačnih odluka. Doduše u mnogim područjima, kao što su na primjer zaštita potrošača, obrazovanje i slično, o zakonima Europske unije raspravljaju zastupnici EU-parlamenta, no, o njima se glasuje na vijećima, odnosno to čine predstavnici 25 vlada. Situacija je drukčija samo kod odlučivanja o godišnjem proračunu Unije, kada posljednju riječ ima Parlament.


Osim toga, zastupnici Europskog parlamenta moraju potvrditi i svaki novi sastav Europske komisije. Tako je bilo i ujesen prošle godine. Naime, svaki nominirani za člana komisije morao je biti na raspolaganju svakom europskom parlamentarcu za sva moguća pitanja. A zastupnici su imali priličan broj zamjerki, pogotovo na poneke nove povjerenike. I dok se uoči glasovanja o novoj Komisiji jasno naslućivao njezin poraz, njezin je predsjednik Jose Manuel Barroso u posljednji trenutak povukao svoj tim: "Prema informacijama koje imam, kada bi glasovanje bilo danas, rezultat za europske institucije bio bi negativan. Zbog toga sam odlučio danas ne predložiti novu Komisiju."

Nakon ove Barrosove izjave, zastupnike u Strassbourgu odmah su okružili mikrofoni i kamere. Mnogi od njih vidljivo su uživali u medijskoj pozornosti, kao na primjer šef konzervativne frakcije u Parlamentu, Hans-Gert Pöttering: "Ovo je zasigurno vrlo važan dan za Europski parlament, jer je ovime dokazao da ima priličan utjecaj i moć."

I to utjecaj i na pojedine vlade - talijanski premijer Silvio Berlusconi morao je tako povući svog kandidata Rocca Buttiglionea, te umjesto njega imenovati novoga, ministra vanjskih poslova Franca Frattinija. Kada je takav, novi sastav Barrosove Komisije konačno dobio zeleno svjetlo Parlamenta, šef Socijaldemokrata Martin Schulz je komentirao: "U posljednja tri tjedna Parlament si je izborio određena prava i na to svi možemo biti ponosni. Zaustavili smo trend prevlasti vlada u Europskoj uniji."

Zastupnici su prilično jedinstveni kada se radi o izazivanju pozornosti, no kada se raspravlja o pojedinim konkretnim pitanjima, često se formiraju grupice. No, to i ne čudi kada znamo da u Parlamentu sjede predstavnici više od 160 stranaka koji dolaze iz 25 zemalja. Primjetno je i formiranje nekoliko vrlo jakih frakcija - prije svega to su Konzervativci kojih ima čak 270, te s druge strane, 200 Socijaldemokrata. Osim toga, britanski i francuski Konzervativci često su se razilazili u mišljenjima. Gotovo kao i njemački i poljski Socijaldemokrati. Treću po veličini frakciju u aktualnom Europskom parlamentu predstavljaju Liberali, s gotovo 90 zastupničkih mjesta. Zatim slijede Zeleni s 44, a tu je još i stotinjak euro-skeptika, koji pokrivaju čitav spektar - od sasvim lijevo do sasvim desno orijentiranih stranaka.

732 zastupnika, bez obzira na frakcije i nacionalnu pripadnost, dijele se u dva suprotna tabora oko jednog vrlo konkretnog pitanja: trebaju li se sjednice u budućnosti uvijek održavati samo u Bruxellesu? Ili je bolje zadržati sadašnje pravilo - zasjedanje jedan tjedan u Strassbourgu, jedan u Bruxellesu, a tu i tamo i u Luxembourgu? U ovakvom ritmu svi zastupnici vide barem jednu značajnu prednost - veću naknadu za putne troškove.