Europska Unija vraća se ključnoj temi - gospodarstvu

Jose Manuel Barroso, novoizabrani predsjednik buduće Europske komisije nije još niti preuzeo dužnost, ali je zato vrlo jasno ukazao koji je glavni cilj njegovog petogodišnjeg mandata - europskom gospodarstvu dati novi polet, ostvariti veći gospodarski rast. I budući povjerenik zadužen za poduzeća i industriju, Nijemac Günter Verheugen smatra da će poboljšanje konkuretnosti biti u samom vrhu europskih prioriteta. Sve ostalo, kaže Verheugen, mora pričekati. Da li će nakon najvećeg proširenja i rasprave oko Ustava - ubuduće Europskom Unijom dominirati samo gospodarski rast?

U posljednjih nekoliko godina u Europskoj Uniji prevladale su dvije teme. Proširenje za deset novih zemalja i mukotrpne rasprave oko Europskog ustava. Više od ova dva povjesna događaja Europska Unija nema što slaviti. Naprotiv, mogla bi zaplakati zbog povjesno visokih podataka o nezaposlenost u Njemačkoj.

Sada je ponovno u prvom planu gospodarstvo. Šefovi država i vlada članica Europske Unije odlučili su u Lisabonu prije četiri godine da će do 2010. godine Europsku Uniju učiniti najkonkurentnijim gospdarskim prostorom na svijetu. To je vrlo pohvalan cilj, ali za sada daleko od stvarnosti. Jer, gospodarstvo u Europi od 2000. godine krenulo je nizbrdo.

Kako bi se stvorio novac za investicijske programe, stručnjaci preporučuju da se konačno povuče crta pod agrarne subvencije koje zauzimaju najveću stavku u budžetu Europske Unije. Nije realno očekivati da će se u potpunosti ukinuti subvencije za poljoprivredu, ali nešto se ipak mora promijeniti. Inače će troškovi za poljoprivredu uništiti Europske Uniju onoga trenutka kada i nove članice budu došle u situaciju korištenja subvencija iz Bruxellesa.

Preustroj subvencija za proljoprivredu nije jedino područje koje čeka na buduću Europsku komisiju pod vodstvom predsjednika Barrosa. On će nadalje s Vijećem ministara voditi bitku oko pridržavanja kriterija pakta o gospodarskoj stabilnosti koje će Francuska i Njemačka i ove godine svojim proračunskim deficitom torpedirati. Barroso će voditi i vrlo teške pregovore oko budućeg Europskog proračuna. I tu Njemačka kao jedan od najvećih netoplatiša želi ograničiti svoj doprinos, dok Europsko povjerenstvo traži više financijskog manevarskog prostora.

Stoga ne začuđuje da je Barroso podijelio upravo ona područja koja imaju veze s financijama i gospodarstvom. Osam područja u staroj Europskoj komisiji podijelio je na sada 11. Barroso osobno preuzima koordinaciju takozvane Lisabonske strategije, kojom bi se trebale poboljšati konkurentne sposobnosti Europske Unije. Zasigurno je to dobar potez.

Međutim, što je s onim zemljama koje se nadaju da će u idućih nekoliko godina postati članice Europske Unije? One će sada vjerojatno češće čuti kako se Europska Unija mora konsolidirati na gospodarskom polju. Međutim, koliko god bila važna skrb za vlastiti gospodarski rast, data obećanja mora održati kako se ne bi ugrozio proces pristupanja Uniji.

Koliko će nova Europska komisija biti susretljiva ili suzdržana prema potencijalnim kandidatima i potencijalnim članicama na jugoistoku Europe ovisit će u prvom redu o jednom novom licu u Bruxellesu. Radi se o budućem povjereniku za proširenje, Estoncu Siimu Kallasu. On će u krugu 25 povjerenika morat podignuti svoj glas u korist kandidata za prijam onoliko koliko je to u sadašnjoj komisiji i u prošlom krugu proširenja učinio povjerenik Günter Verheugen.

Međutim i njemu je jasno da ukoliko Europskoj Uniji s gospodarstvom uskoro ne krene znatno na bolje, otpor protiv daljnjih proširenja će rasti. Već je prvoga svibnja kada je primljeno deset novih članica dvije trećine građana starih članica izjasnilo se protiv novih planova proširenja. Postaviti se protiv ovako negativne atmosfere budući povjerenik zadužen za proširenje trebat će mnogo više energije nego za same pregovore s kandidatskim zemljama. To je najveći izazov koji čeka na budućeg povjerenika za proširenje.