Europska socijaldemokracija u krizi | Politika | DW | 06.03.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Europska socijaldemokracija u krizi

Socijaldemokratske stranke širom Europe bilježe sve manju podršku što su pokazali i izbori u Italiji. Pad popularnosti je toliko dramatičan da se za neke postavlja pitanje preživljavanja. Ima međutim i izuzetaka…

Francuska

Ni u jednoj drugoj državi Evrope socijaldemokrati nisu doživjeli takav pad kao što se to dogodilo u Francuskoj. Do 2012. godine tamošnja Socijalistička partija (PS) još uvijek je imala apsolutnu većinu u skupštini, a i na mjestu predsjednika republike bio je njen čovjek – Francoise Hollande. Ali na predsjedničkim izborima 2017. godine, kandidat socijalista osvojio je samo šest posto glasova, a stranka nije ništa bolje prošla ni na glasanju za zastupnike u parlamentu. Francuska Socijalistička partija tradicionalno je lijevo orijentirana, mnogo više nego njemački SPD. Vrhunac popularnosti bilježili su osamdesetih godina prošlog stoljeća pod predsjednikom Francoisom Mitterandom. Ta stranka je danas, međutim, zbijena između političkih snaga orijentiranih još lijevije od njih i desničarskog Nacionalnog fronta, koji svojom politikom prema strancima, prema globalizaciji, i zalaganjem za ekonomsku izolaciju, privlači mnoge zabrinute građane u Francuskoj. Socijalističkoj partiji, koja je nakon izborne katastrofe promijenila ime u „Nova ljevica", ozbiljno prijeti nestanak s političke scene.

Frankreich Paris Amtseinführung Emmanuel Macron (Reuters/P. Kovarik)

Francois Hollande - Posljednji francuski socijaldemokrat?

Nizozemska

Nešto slično se događa i s nizozemskom Radničkom partijom (PvdA). Ta nekada važna stranka, koja je u svojoj poslijeratnoj povijesti tri puta dala premijera, na općim izborima prošle godine zabilježila je daleko najgori rezultat u svojoj 70 godina dugoj povijesti. Za nju je glasalo samo 5,7 birača, što je gubitak od 19 posto u odnosu na 2012. Socijaldemokrati su tako sa drugog, pali na sedmo mjesto po snazi među strankama u Holandiji. Bila je to prava katastrofa za PvdA, nekada najjaču partiju na tradicionalno šarolikoj lijevo orijentiranoj političkoj sceni Nizozemske. PvdA, naime, dijeli isti korpus birača sa Socijalističkom partijom, Strankom lijevo-zelenih i D66. Godine 2012. PvdA je bila najjača među njima s 25 posto osvojenih glasova, ali su se prošle godine sve te stranke suočile sa padom. Holandske socijaldemokrate bore se također i s rastom popularnosti desničarskih populista – Stranka za slobodu Geerta Wildersa sada je druga po snazi stranka u holandskom parlamentu.

Velika Britanija

Ipak, ne bilježe sve europske socijaldemokratske stranke gubitke, a najbolji primjer za to jeste britanska Laburistička stranka. Tony Blair je devedesetih godina modernizirao tu do tada prilično lijevo orijentiranu stranku. Pod motom „Novi laburisti", on je uspio da nakon godina i godina provedenih u oporbi, dođe do pozicije da formira vladu. Između dotadašnjeg tvrdog kapitalizma Margaret Thacher i ljevičarskog, državnog socijalizma starog tipa, Blair se opredijelio za „treći put". Takva politika godinama je bila i uspješna i popularna, ali nakon britanskog sudjelovanja u ratu u Iraku, koji se vodio na temelju lažnih pretpostavki da ta zemlja posjeduje oružje za masovno uništenje, kao i zbog toga što je blisko surađivao s američkim predsjednikom Georgom Bushom, Blair i njegova vlada suočili su se sa brojnim kritikama i gubitkom kredibiliteta. Otada su Laburisti u oporbi, i to već godinama. Ali nakon što je 2015. godine na čelo stranke došao Jeremy Corbyn, ljevičar starog kova, stranka se ponovo vratila idejama kao što su nacionalizacija, dodatno oporezivanje bogatih, pa čak i povlačenje iz NATO-a. Broj članova otada sve više raste i dostigao je najvišu razinu u posljednjih gotovo 40 godina. Člansku kartu britanskih Laburista danas ima gotovo 600.000 građana, što je znatno više od broja članova njemačkog SPD (oko 460.000), iako Njemačka ima više stanovnika od Britanije. Posebno je uočljivo to da se Laburistima sve više priključuju mladi. Na posljednjim parlamentarnim izborima 2017, konzervativci pod Theresom May jesu osvojili većinu, ali su imali samo par posto više glasova od Laburista. Zbog svega toga, neka nova laburistička vlada Britanije, više ne djeluje kao nešto što je nemoguće.

UK Jährlicher Parteitag von Labour (picture-alliance/Photoshot/H. Yan)

Jeremy Corbyn superstar

Švedska

Švedska je također svjetla točka europske socijaldemokracije – što naravno zvuči kao sasvim normalna stvar, s obzirom na to da je ta zemlja odavno predstavlja uzor za socijaldemokrate. Ni u jednoj drugoj europskoj zemlji oni nisu zabilježili takve uspjehe. Socijaldemokrati su bili najjača politička snaga na svim izborima od 1917, iako nisu uvijek davali premijera. Vlast koju imaju već desetljećima iskoristili su, naročito u godinama posle Drugog svjetskog rata, kako bi stvorili sveobuhvatan sustav socijalne zaštite, koji je i danas služi kao primjer. Ali od devedesetih godina prošlog stoljeća, socijaldemokratski premijeri morali su se suočiti s tim da je takav sustav preskup – i zato su bili prisiljeni na smanjenje povlastica. Rezultat toga bio je taj da je stranka zabilježila veliki gubitak glasova i nekoliko godina je morala provesti u oporbi. No i aktualni premijer Stefan Löfen, koji se nalazi na čelu crveno-zelene manjinske vlade, je socijaldemokrat. Izabran je ove jeseni. Socijaldemokrati su, prema svim istraživanjima, ponovo najjača politička snaga u Švedskoj, ali ipak sa samo 30 posto podrške, što je za tamošnje standarde gotovo katastrofa. Istodobno, rast popularnosti bilježe desničarski populistički Švedski demokrati, stranka koja kritizira relativno liberalnu politiku te zemlje prema izbjeglicama. Oni su, prema ispitivanjima javnog mnijenja, treći po popularnosti s podrškom koja se kreće između 15 i 22 posto.

Austrija

Österreich Wahlen Landtag Wien Bürgermeister Michael Häupl (picture-alliance/APA/H. Neubauer)

Vremena kada su legendarni socijaldemokrati poput Brune Kreiskog vodili Austriju su prošlost

I austrijski socijaldemokrati (SPÖ) su znali za bolja, mnogo bolja vremena. Ta stranka je od 1945. do danas imenovala kancelara u čak 15 od 28 vlada. Do devedesetih je na parlamentarnim izborima osvajala i više od 40 posto glasova, a u zlatnim sedamdesetim čak i apsolutnu većinu. Posljednjih godina SPÖ se stabilizirao na 25 do 30 posto podrške. Specifično za Austriju jest to da je dvije trećine vremena nakon Drugog svjetskog rata na vlasti u Beču bila koalicija SPÖ i konzervativne Austrijske narodne stranke (ÖVP), pri čemu su kancelara davale i jedna i druga stranka. Ta „velika koalicija", čija se politika temelji na konsenzusu, gotovo da je postala sinonim za austrijsku republiku – toliko da se često upotrebljavao i izraz „vječna velika koalicija". Ali to je imalo i svoje posljedice: uspon desničarske Slobodarske partije Austrije (FPÖ). Ona je sada na vlasti u koaliciji sa ÖVP-om, a SPÖ je ostao u oporbi. Kao i u Njemačkoj, i socijaldemokrati u Austriji u posljednje vrijeme se pitaju jesu li, zbog čestih koalicija s konzervativcima, izgubili vlastiti profil.