1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Europska komisija je klub lobista"

U intervjuu za DW, političarka njemačke Ljevice Sahra Wagenknecht tvrdi da u Europi desničarske i populističke snage jačaju zbog toga što se Bruxelles "previše brine oko banaka i velikih tvrtki, a ne oko običnih ljudi".

DW: Na nedavnom referendumom u Švicarskoj odlučeno je da se ubuduće ograniči broj doseljenika u tu zemlju. Ova se odluka odnosi i na migraciju građana iz EU-a. Može li se očekivati više ovakvih ograničenja i u drugim europskim državama, i to u godini u kojoj se održavaju izbori za Europski parlament?

Granica Švicarske i Njemačke

Granica Švicarske i Njemačke

Sahra Vagenkneht: Temeljni je problem u tome što su sporazumi EU-a i priča o integraciji u Europsku uniji, kao što smo to posljednjih godina mogli i sami vidjeti, oblikovani tako da od njih profitiraju velike banke i korporacije. Ljudi to osjećaju. Naravno da su otvaranje granica i slobodan pristup tržištu rada pozitivna i važna dostignuća, ali mi moćnim firmama ne smijemo dozvoliti da to zloupotrebljavaju, na primjer preko dumpinga cijena rada. A to je upravo ono što se u Švicarskoj sada događa. Premda je u Njemačkoj taj problem čak i većih razmjera. Veliki broj građana iz istočne Europe, koji živi i radi u Njemačkoj ima niske plaće. To dovodi do smanjivanja cijena rada, rastu strahovi i potiče se odbrambene reakcije. Ljude u takvoj situaciji iskorištavaju i zlorabe desno orijentirane, populističke snage. Upravo zbog toga nacionalisti jačaju u mnogim državam Europe. EU gubi podršku u narodu. To je srž problema, koji bi mogao biti i većih razmjera. Vjerujem da bi zbog toga desnica mogla da ostvariti vrlo dobar rezultat na predstojećim europskim izborima.

Drugim riječima, vjerujete da bi populisti u Europi mogli biti još jači nego što su to trenutno?

Da, zato što postoje povijesne paralele, koje nagovještavaju dovoljno razloga za zabrinutost i strah. Naravno da ne možete uspoređivati današnju Europu s Europom u 30-im godina prošlog stoljeća, nakon globalne privredne krize. Ali isto tako, mora se reći da neke sličnosti postoje. U ono vrijeme, veliki broj ljudi u Nemačkoj okrenuo je leđa demokraciji jer su imali osjećaj da su prepušteni sami sebi, da su socijalno ostavljeni na cjedilu. Prije svega , upravo je visoka stopa nezaposlenosti tada doprinijela frustraciji. Nadam se da snage koje aludiraju na fašističku tradiciju i desno orijentirane političke snage neće dodatno ojačati, jer bi to dovelo do opasnog razvoja.

Šta bi konkretno Ljevica željela da promijeniti u Europskoj uniji?

Potrebna nam je potpuno drugačija ravnoteža odgovornosti i nadležnosti, između pitanja koja moraju ostati u nacionalnim okvirima država članica i onih koje Europa zaista može i treba da rješavati. Potrebno nam je prije svega znatno više socijalno profilirane Europe. Ne vidim zašto se sve više i više kompetencija prebacuje na Bruxelles, a da se pri tome ne postavi pitanje, koliko su zapravo legitimne institucije EU-a? Jer Europska komisija je zapravo klub lobista velikih gospodarskih koncerna. To konkretno znači da su sva ta poduzeća direktno uključena u proces definiranja određenih smjernica EU-a. Dakle, to nije demokratska institucija. I sastav Europskog parlamenta bi se mogao dovesti u pitanje, jer u pravilu samo polovicu zastupnika, pa čak i manje, biraju građani Unije. Drugim riječima, i ovde je legitimacija institucije sporna, jer je ona manja nego u nekom nacionalnom parlamentu. To su razlozi zbog kojih bi se EU trebao ograničiti samo na ono što se doista i treba regulirati na europskoj razini.

Iako se privredna situacija u Grčkoj popravlja, ova članica EU-a je i dalje duboko u dužničkoj krizi. Je li doista potrebno novo otpisivanje dugova?

Trg u Ateni

"Dugovi su postali previsoki..."

Uvjerena sam da drugog načina rješavanja krize nema, obzirom da su dugovi jednostavno previsoki da bi ih se ikada otplatilo. Međutim, problem je u tome što teret otpisivanja dugova ne snose samo porezni obveznici u Grčkoj, već i u drugim europskim državama. Veći dio grčkog duga je prebačen na same Grke, na građane. A za to je odgovorna europska politika, ona mora snositi i posljedice. Politika koju su provodili je lažna. S jedne strane se od Grčke zahtijevalo rezanje minimalnih plaća i mirovina, odnosno masovna otpuštanja u javnom sektoru. S druge strane nije bilo nikakvog pritiska na imućnije Grke. Upravo je u tom sloju društva najviše odgovornih za ovu katastrofu. To bi trebao biti sljedeći korak! U podnošenju tereta sadašnje krize ne bi trebali sudjelovati obični ljudi i srednja klasa, već grčki milijunaši i multimilijunaši!

Preporuka uredništva