Europljani jednaki i pred prometnim policajcem

Često ih fotografira i policijski radar pa to mogu i potvrditi prometni policajci Europe: oko 15% vozila uhvaćenih u prebrzoj vožnji su stranci, makar njihov udio na cestama u prosjeku iznosi samo 5%. Ali ako radar "bljesne" domaćem vozaču, veoma brzo će dobiti "čestitku" i uplatnicu za globu. Strani vozač - ako ga policija ne uhvati na licu mjesta - neće dobiti ništa. Jer kada je riječ o prometnim prekršajima, Europa je daleko od ujedinjenja.

Zato je Europska komisija odlučila postaviti smjernice za progon prekršitelja prometnih propisa koji bi vrijedio u čitavoj Uniji. Trenutno je takvav poduhvat uglavnom unaprijed osuđen na neuspjeh: policijski radari u Francuskoj uopće nisu ni sposobni automatski prepoznati registarsku tablicu vozila druge zemlje. A kada bi i mogli, to im ništa ne bi pomoglo jer francuskoj policiji nisu bili dostupni podaci o vlasniku vozila koji su - naravno, u računalu u inozemstvu. Samo neke zemlje su međusobno dogovorile suradnju i razmjenjuju podatke. Na primjer Njemačka to čini sa Austrijom i Nizozemskom. Ali Bruxellesu je to dojadilo: osobito kada se tiče značajnijih prometnih prekršaja, kao što je prekoračenje brzine, nepoštivanje crvenog svjetla ili vožnja pod utjecajem alkohola. Komesar za promet, Jacques Barrot: "Ne brine nas pogrešno parkiranje, to nije naš problem. Naš problem je agresivnost u cestovnom prometu."

Kao da pada pet zrakoplova - tjedno!

Barrot daje mračnu sliku europskog prometa: prošle godine je na cestama Europe poginulo 43 tisuće ljudi. To je otprilike kao da svakog tjedna padne po pet omanjih putničkih zrakoplova. Zrakoplovi bi dakako izazvali golemu pažnju medija. Prometni udesi jedva da se i zabilježe. Isto tako se pokazalo: zemlje kao što su Velika Britanija, Nizozemska, Švedska, Finska ili Francuska značajno su smanjili broj žrtava na cestama. Kako? Drastičnim progonom prometnih prekršitelja: "Zemlje članice koje su najstrože u progonu prekršitelja mogu iskazati i najbolje rezultate."

Cilj jest elektronska razmjena podataka sa policijama zemlje iz koje je prijestupnik. Nakon toga se šalje izvještaj o prekršaju i globa - sve to na jeziku prijestupnika i to na standardiziranim formularima. Komesar za promet uvjerava: sve je to veoma jednostavno i ne znači nikakvu dodatnu birokraciju.

Malo toga "jeftino" i ništa "jednostavno"

Ali u Uniji 27 zemalja članica je malo toga "jeftino" i gotovo ništa nije "jednostavno". Tako je i u ovom slučaju: sa jedne strane su se i sad javili maksimalisti koji traže jedinstvene prometne propise u čitavoj Europskoj uniji. 130 kilometra na sat na auto-cestama, 30 kilometara na sat u gradovima i najviše 0,5 promila alkohola u krvi. Sada su propisi doista šareni, ali u Bruxellesu se dobro sjećaju i što se dogodilo kada su inicirali mnogo jednostavniji projekt: zajedničku, vozačku dozvolu istu u čitavoj Uniji. Već to je trajalo godinama i završilo je na rubu kaosa - na primjer u Njemačkoj trenutno postoje tri vrste vozačkih dozvola i sve vrijede.

Drugi smjer čine euro-skeptičari: ne može biti da prometni policajac, na primjer Portugala, bez ikakvog sudskog procesa, odlučuje o globi za Finca bez da on ima i najmanje mogućnosti za žalbu i pravni postupak. Auto Club Europa (ACE) strahuje od poplave uplatnica za globu po čitavoj Europi.

Povrh toga, ministri pravosuđa Europe su se još 2003 dogovorili o propisu koji bi omogućavao naplatu stranih globa koje nije propisao tek policajac, nego sud druge zemlje. Rezultat je - jadan: od 27 zemalja, to je ratificiralo samo 7 država Europe. Povrh toga, dolazi i jedan pravni problem: neke zemlje - poput Njemačke, slijede pravno načelo kako vozilo ne čini prometni prekršaj, nego vozač. Drugim riječima to znači: nije odmah vlasnik vozila taj koji treba plaćati globu, nego vozač. Zato mora postojati i jasna fotografija tko je upravljao vozilom - i indentifikacija počinitelja. Europa je još daleko od sloge u tom pitanju. Ali i komesar Barrot kaže: idemo korak po korak, ali ipak napredujemo u smjeru da baš svatko plati globu kada počini prijestup.