1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Europa je (pre)dugo potcjenjivala opasnost od ebole

Europski ministri vanjskih poslova barem su spremni učiti. Oni su, naime, predugo potcjenjivali opasnost od ebole. Vrijeme im izmiče, a "povjerenik" za ebolu nije nikakvo rješenje, smatra komentator DW-a.

Najkasnije u ožujku, kada je održan prvi koordinacijski sastanak u Bruxellesu, Europskoj uniji je moralo biti jasno kakva opasnost prijeti regijama pogođenima ebolom. Akcije za suzbijanje epidemije u dalekoj Africi su se, međutim, odugovlačile. Najprije su obećana prva sredstva za pomoć pa su pokrenuti prvi projekti na terenu… Tijekom ljeta je odgovornima i vodstvu EU-ove humanitarne organizacije ECHO postalo jasno da će biti potrebna i dodatna pomoć. Financijska pomoć je obećana, ali se još u kolovozu pokazalo da postoje problemi s regrutiranjem medicinskog osoblja.

Ono što je u Bruxellesu pjevala već svaka ptica na grani, sada je očito stiglo i do ministara vanjskih poslova koji su, između krize u Ukrajini i borbe protiv terorizma u Siriji, našli vremena i za ebolu. Oni su samokritički priznali da su potcijenili razmjere krize u Zapadnoj Africi. Moglo bi se reći da je politički vrh Unije predugo spavao, jer činjenice su bile dostupne doslovno u "vlastitoj kući" – dostavila mu ih je Unijina organizacija ECHO.

Ministri su se aktivirali tek sada, jer je u Europskoj uniji došlo do prvih zaraza. Isto je i u Sjedinjenim Državama. Nešto se pokreće tek kada se opasnost približi. Do sada je Afrika bila daleko. Sada se, međutim, mora pružiti brza i efikasna pomoć kako bi Liberija, Sijera Leone i Gvineja obuzdale epidemiju. Europska unija mora brzo popuniti prazninu koju ne mogu popuniti ni vlade niti zdravstveni sustavi tih zemalja.

Mnogo grešaka su napravile i vlade u Zapadnoj Africi. Ali sada se više nema što filozofirati, sada se mora zajednički potegnuti. Novca ima dovoljno, nedostaje obučenih dobrovoljaca koji bi iz Europe otišli u Afriku. Tek sada se počelo s masovnijim regrutiranjem i obukom tih hrabrih ljudi. To je vrlo kasno, jer važan je svaki dan. U izvršavanju ovih zadataka moraju prednjačiti velike članice Unije – Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Španjolska. Oslanjati se na strukture i pretromu koordinaciju EU-a i drugih nadnacionalnih organizacija značilo bi gubljenje dragocjenog vremena.

Europska unija će sada najprije izabrati jednog "povjerenika" i razmotriti mogućnost formiranja Civilne misije EU-a. Ali vremena više nema, treba odmah djelovati. Unija već ima jednu angažiranu koordinatoricu – nadležnu povjerenicu Georgijevu koja na opasnosti od ebole ukazuje još od ožujka. Kome i zašto treba još jedna razina koordinacije je pitanje na koji odgovor znaju očito samo ministri vanjskih poslova.

Dobra ideja jest da se formiraju "Bijele kacige" – svojevrsna europska interventna jedinica. Ali to u aktualnoj situaciji više ne može pomoći. "Bijele kacige" bi bile dobre za neku buduću epidemiju. Da bi se spriječilo daljnje širenje ebole, u pogođenim državama moraju biti izgrađeni i ojačani zdravstveni sustavi. Osim toga, mora se poboljšati edukacija stanovništva u Zapadnoj Africi. Za to će biti potrebne godine i to mora postati važan cilj politike razvojne pomoći Europske unije. Ignoriranje problema ne pomaže i dolazi na naplatu – prije ili kasnije.

Preporuka uredništva