1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Europa danas i sutra

Ovog tjedna širom Europe obilježen je Dan Europe. Povod je to i da se kritički pozabavimo tim danom - što misle građani i konačno kakvu korist imamo od Europske unije.

Koju korist imamo od Europske Unije?

Koju korist imamo od Europske Unije?

Europska unija prolazi važne dane, a još važniji su pred njom. Prošloga je utorka obilježen Dan Europe, a ovog vikenda u Beč dolazi 60 šefova država i vlada na sastanak na vrhu EU-Latinska Amerika. Tjedan dana nakon toga Europska će komisija objaviti svoje izvješće o Rumunjskoj i Bugarskoj i najvjerojatnije će odgoditi izricanje konačnog mišljenja o datumu prijama te dvije pristupajuće zemlje. I na koncu, krajem svibnja ministri vanjskih poslova zemalja članica povlače se u samostan Klosterneuburg - kako bi se dogovorili što i kako dalje sa spornim europskim ustavom.
Kome sve to treba? Europskim građanima, naravno. A ti isti građani to na prvi pogled i ne primjećuju. Jer, iza gustog kalendara i mnoštva termina europskih dužnosnika valja iščitati i rezultate nedavno objavljenog ispitivanja javnog mnijenja Eurobarometra u kojima jasno izlazi na vidjelo kakva je atmosfera među europskim građanima. Proeuropsko raspoloženje smanjilo se u 15 od 25 zemaja članica. Samo 49% upitanih drži da je Europska unija «dobra stvar». Europska je unija birokratska, tehnokratska i neefikasna, glase kritike europskih građana. Više od polovice anketiranih uopće se ne zanima za EU. Građane prije svega muči strah od globalizacije.
Rijetko kada se pružila bolja prilika za ukazati na povezanost između raspoloženja i dnevnog reda događaja na kojima se mogu potvrditi ili ukloniti određeni programatski stereotipovi. Na primjer, Dan Europe sa svojim predavanjima i sterilnim predstavama podsjeća na nešto poput Majčina dana. Mnogi smatraju da su, u prenesenom smislu, maltretirani, na brzinu i bez velike mašte priprema se nešto bez ikakvog ukusa i smisla. Pri tome se sa svih strana traži oduševljenje, a samo jedno je sigurno; ako mama nije tu, tada cijeli svijet izleda vrlo tmurno. Isto je i s Europom, da nije Europske unije izgledali bi isto tako, zar ne?
Uzmimo primjer Latinske Amerike. Još prije 60 godina taj je kontinent imao mnogo bolje startne pozicije od tada porušene i uništene Europe. Danas u Europi postoji Unija koja već desetljećima ima nevjerojatan stupanj integracije i blagostanja. Nasuprot tomu, Latinska je Amerika ostala podijeljeni kontinent. Andski Pakt, Mercosur i regionalni savezi u najboljem su slučaju “štake” koje ne omogućavaju ovom kontinentu da stoji uspravno u doba globalizacije.
Ujedinjeni Europljani pak odavno su prekoračili kritičnu masu i mogu, ako ništa drugo, svojom političkom i ekonomskom težinom barem ublažiti deficite nastale globalizacijom – premda građani Unije to možda ne znaju cijeniti.
Uzmimo još jedan primjer: proširenje. Naravno da su primjedbe zbog vjerojatno prebrzog pristupa Bugarske i Rumunsjke opravdane i nije uzalud što Europska unija mogućim odgađanjem prijama za godinu dana ove dvije zemlje drži pod pritiskom da provedu reforme. Međutim, valja naglasiti da gospodarski rast i napredak Europska unija trenutno bilježi samo u novim članicama. To pokazuje proširenje od 2004. godine i to pokazuje dobit poduzeća starih članica koju ostvaruju u novim članicama. Zanimljivo je da među građanima u nekim starim članicama koje su posebno profitirale od proširenja, primjerice u Austriji, podaci o pozitivnim rezultatima proširenja uopće ne igraju nikakvu ulogu, odnosno jednostavno se ne prepoznaju. Austrijanci su vrlo sumnjičavi prema proširenju i to više nego svi ostali građani Unije. Ali to je možda povezano s osjećajem građana da se Europska unija u ovako nepreglednom i nekontroliranom procesu gubi, jer nisu određene jasne granice Unije kao niti konačan cilj proširenja.
Upravo će to biti cilj neformalnog sastanka Vjeća ministara u Klosterneuburgu nedaleko od Beča. Valja biti realan i ne treba od ministara očekivati čuda, ali zajednički pristup problemu Europskog ustava bio bi već korak dalje. Ako bi se dogodilo da se krajem austrijskog predsjedništva, u lipnju, predstavi jasan pravac koji bi vodio prema koherentnijoj i efikasnijoj Europi – možda to europski građani ne bi primijetiti, ali ostala bi nada da će to možda jednoga dana barem osjetiti.