1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Eurokaz u znaku Josipa Broza Tita

Program ovogodišnjeg festivala u cijelosti je koncipiran na projektima u kojima se Eurokaz pojavljuje kao jedan od producenata.

default

Josip Broz Tito

Zagrebački festival novog kazališta Eurokaz na svojem je lanjskom jubilarnom 20. izdanju nizom koprodukcijskih projekata najavio novu programsku orijentaciju, koja se više ne temelji na predstavljanju, već na proizvodnji umjetničkih projekata, Drugo, široj javnosti zanimljivije, programsko polazište u srijedu otvorenoga 21. Eurokaza tema je kojom se bave sve predstave – a to su različiti doživljaji lika, djela i ostavštine Josipa Broza Tita.

„Tito – četvrti put“ – tematska je to odrednica svih festivalskih koprodukcija nastalih s nizom kazališnih kuća i grupa iz Njemačke, Italije, Makedonije, Crne Gore i drugih zemalja. „Tito, jasno, nije samo biografija“ - pojašnjava umjetnička direktorica Eurokaza Gordana Vnuk - ,bio je to - htjeli mi to ili ne - program, možda prije - kopija programa u nizu ishitrenih odluka, stil života i ideologija stila s brojnim željenim i neželjenim posljedicama i pritiscima, i, uljepšano rečeno, s mnoštvom unutarnjih prijepora.“ 8 predstava, dodaje Vnuk, funkcioniraju kao 8 epizoda…

"Dakle te epizode funkcioniraju kao samostalne kazališne predstave, bit će preuzimane u repertoar kazališta i producenata, moći će se samostalno igrati, moći će se igrati u paru s drugim predstavama iz serijala… Međutim, pravo značenje će dobiti na kraju kada se sve one spoje u jednu veliku montažu – to će se desiti zadnjeg dana festivala. Ta montaža bi trebala biti na tragu piskatorovskog teatra, znači ne radimo politički teatar da bismo prikazali neke psihološke čarolije na pozadini političkih događaja, nego prikazujemo vrijeme samo", kaže Gordana Vnuk.

Tito bez ideoloških referenci

Dramaturg cjelokupnog projekta je Branko Brezovec koji ističe da projekt nema ideološke reference, ali ne izbjegava puni umjetnički napon. Prema njegovom objašnjenju, to je doista jedan…

"…projekt koji je umjetnička transformacija same teme, ali nije nimalo bezazlena. Ona naravno u svojem temeljnom aspektu želi izbjeći nepodnošljivi lirizam, koji se sve više stvara oko ovoga, ono što se u političkom jeziku preselilo u termin „nostalgija“. To nije nikakva nostalgija za tim razdobljem, niti lirizam u smislu da u festivalu nema svega onoga što se pojavljuje u nizu prigodno nostalgičarskih knjiga – „kako je to bilo prije 20-30 godina“ – dakle optimizam pamćenja."

Festival je u srijedu otvorila koprodukcija „Weddings & Trials“ koja je već ranije premijerno bila izvedena u zagrebačkome Teatru ITD: Gordana Vnuk:

"U njoj se Tito pojavljuje na ekranu televizora. To je predstava koja spaja dva teksta – Kocbekov i D'Annunzijev i analizira problematiku morala, etike, odnosa vlasti, države. To je u nekom smislu uvod u cijelu stvar", pojašnjava Vnuk.

"Tito - stanoviti dijagrami čežnje"

Najspektakularnija i najkontroverznija predstava festivala svakako je „Tito- stanoviti dijagrami čežnje „ koja okuplja 40-ak izvođača. Riječ je o predstavi-kolažu s revijalnom fakturom, scenskim dosjetkama, kubističkim frakturama i kvantitativnom raspojasanošću. Autoritarno je to, kaže Vnuk, proizvoljna u kronologiji, lirska, tragedijska, epska i metafizička faza Brozova života, uigravanje u status simboličkoga jedinstva jednog društva, a premijera izvedena u Bitoli izazvala je burne političke reakcije:

"O njoj se već pisalo u Zagrebu povodom ostavke makedonskog ministra kulture. Naime, taj je projekt bio dogovoren još prošle godine s bivšim ministrom kulture, a u međuvremenu su bili izbori i vlast su preuzele druge opcije – jedna paradoksalna koalicija makedonskih i albanskih nacionalista, koji bi se po prirodi stvari mrziti, no napravili su koaliciju, koja je onda krenula uvoditi gotovo staljinističke metode: ta ekstremno desna vlada pokušala je provesti cenzuru, smijenila sve direktora teatara."

Teatrima je bilo naređeno da se povuku iz projekta, no projekti su ipak uz poteškoće uspješno realizirani. Suradnja s crnogorskim nacionalnim kazalištem tekla je puno lakše zahvaljujući ravnatelju kuće Danislavu Mićunoviću koji je bio vrlo otvoren za suradnju:

"Mi smo njemu, na neki način, poslali jednoga od najpoznatijih egipatskih redatelja Ahmeda El Attara i budući da se govori o trećem putu, pokretu nesvrstanih mi smo išli s tom mišlju da mora biti i egipatska i indijska epizoda. On radi egipatsku epizodu o Nasseru i Titu. On to sve prebacuje u svoj multimedijalni jezik gdje sve što se može reći o ljudima koji vladaju svijetom projicira na modernog DJ-a," nastavlja Gordana Vnuk.

Za indijsku stranu priče bio je zadužen njemački koreograf Felix Ruckert:

"Znači s plesačima indijskog podrijetla, koji u sebi sakupljaju različite kulturne utjecaje, koji možda žive u Europi, ali uvijek imaju multikulturalnu dimenziju, pravi varijaciju na temu trećeg puta. Sve se vrti oko brojke 3, oko toga što je treći put između ekstrema, znači li to osrednjost jer je u sredini. Dakle, neka vrsta dosta apstraktnog viđenja teme."

Do kraja festivala, koji će se izvedbom kolaža svih predstava zatvoriti u srijedu, Eurokazovu publiku još očekuje projekt „Kučkini sinovi“ mladog hrvatskog autorskog tima Anice Tomić i Jelene Kovačić, te gostovanje poznatog slovenskog filozofa Slavoja Žižeka koji će održati predavanje s temom „Kako je staljinizam spasio čovječnost čovjeka“.