1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

Eurobarometar - najveća anketa u svijetu

Do referenduma o nacrtu Europskog ustava u Francuskoj i Nizozemskoj prije godinu dana, Eurobarometar je još slovio kao relativno neobavezni test raspoloženja. Od tada se, međutim, toj reprezentativnj anketi koja bilježi mišljenje gotovo 500 milijuna građana poklanja posebna pozornost.

Eurobarometar bilježi kako Europa diše

Eurobarometar bilježi kako Europa "diše"

Eurobarometar se provodi dva puta godišnje i naveće je ispitivanje javnog mnijenja u svijetu.

Smatrate li da je dobra stvar što je vaša zemlja članica EU-a? Mislite li da vam zemlja od toga profitira? Što znate uopće o Europskoj komisiji? To su sve pitanja iz standardnog Eurobarometra, koji Europska komisija objavljuje dvaput godišnje, i to još od 1973., kaže Michael Buckup iz Europske komisije u Bruxellesu: «Prvotna namjera je bila da se u tadašnjih šest zemalja članica provede ispitivanje javnog mnijenja, istovremeno, s istim pitanjima. Znači, trebalo je pronaći novi instrument, kako se ne bi dobilo mišljenje iz samo jedne zemlje, već mišljenje na europskoj razini. Da bi to funkcioniralo, razvijena je ova metoda.»
Na najvećoj anketi svijeta, što se objavljuje svakih šest mjeseci, u Europskoj komisiji radi samo jedna mala desetočlana grupa. Doduše, za provođenje ispitivanja, komisija je opunomoćile jednu vanjsku tvrtku. U svim državama članicama EU-a i u zemljama kandidatkinjama, dakle Bugarskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj i Turskoj, u razdoblju od mjesec dana ispita se oko 30 tisuća ljudi. Pitanja su to o njihovim nadama, bojaznima i mišljenju o Europi i Europskoj uniji, a to nije uvijek jednostavno, kaže Jean Michel Lebrun iz Instituta za istraživanje javnog mišljenja (TNS), odgovornog za ankete: «Imamo upitnik koji bi se u svim zemljama trebao razumijeti na jednak način. Radimo ga za 33 zemlje i na 44 jezika. To je dakle, prilično komplicirano i ni u kojem slučaju ne smijemo napraviti grešku u prevođenju. Zbog toga se ankete prevode uvijek dva puta, neovisno, a završnu verziju kontroliramo još jednom.»
U svakoj zemlji ispitanici se odabiru slučajno. Osoba koja provodi anketu nastoji ispitanika osobno posjetiti kod kuće. No, ni to ne funkcionira uvijek glatko, kaže Jean Michel Lebrun: «Postoji jedna iznimka: U Švedskoj i Nizozemskoj ljudima se najprije šalju pismene poruke ili ih se naziva telefonski, jer tamo ljudi strancima nikada ne otvaraju vrata. U tim smo zemljama uvijek imali vrlo nizak broj sudionika. Zbog toga smo promijenili sistem.»
Ispitivanje za veliki Eurobarometar traje oko jedan sat. No, svakoga mjeseca Komisija provodi dodatna ispitivanja o sasvim određenim temama, a rezultati utječu na politiku povjerenika, što Komisiju naravno i košta. 15 tisuća Eura u prosjeku stoji jedno pitanje, a u klasičnom Eurobarometru takvih ima oko 150. Pri tome se ne ocijenjuje samo prosjek europskog mišljenja, već i razlike između pojedinih zemalja. Michael Buckup ističe: «Nijemci su dosad bili prvi u Europi što se tiče pesimizma, s najlošijim procjenama glede budućnosti vlastite zemlje, gospodarstva. Znanje o Europskoj uniji je relativno šturo, nažalost. I onda kad su u pitanju predrasude: mnogi misle da se najviše novca izdvaja za upravu, a pri tome, ona nije skuplja nego Uprava grada Kölna.»
U većini slučajeva, Michael Buckup nije iznenađen rezulatima. Oni se poklapaju s uobičajenim medijskim izvješćima i ponašanjem građana EU-a na izborima. No, kada je Komisija prije tri godine postavila pitanje: «Koje države ugrožavaju mir u svijetu?», odgovori su bili iznenađujući i za rutiniranog istražitelja javnog mišljenja: «Prednjačio je Irak, ali i Izrael je bio među prvima. Predodžba o Rusiji kao neprijatelju više nije toliko zastupljena. S druge strane, nasmijao nas je podatak da u Velikoj Britaniji za 18 posto ispitanika prijetnju miru u svijetu predstavlja Europska unija.»