1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Euro - povijest prekršenih pravila

Priča o euru je ujedno i priča o prekršenim pravilima. Spašavanje eura odvija se po istom principu. Može li monetarna unija opstati bez jasno definiranih pravila?

Fotolia #19921789

Symbolbild Euro Recht

Japanski ekonomist Keniči Ohmae je još 2009. godine, pisao o europskoj valuti, tvrdeći kako euro svoju vrijednosti može zahvaliti isključivo strogoj fiskalnoj disciplini. Tada nije bilo fondova za spašavanje eura, ali je zato dogovoren Pakt za stabilnost i gospodarski rast, odnosno pravila, koja su ograničavala zaduživanja zemalja eurozone.

Ono što je taj japanski stručnjak predvidio je da se države članice monetarne unije uopće nisu pridržavale dogovorenih pravila. „Zajedno s Belgijom, Grčkom i Italijom, u Uniju su primljene zemlje čija su zaduživanja prelazila 60 posto“, piše Nicolaus Heinen, analitičar Deutsche Bank u svojoj najnovijoj knjizi „Misija povjerenje“. Pakt je definitivno propao 2003. godine, kada su Njemačka i Francuska izbjegle plaćanje kazne za nepoštivanje pravila glede visine budžetskog deficita. Dogovoreno je prekršeno najmanje sto puta, a kazna nije izrečena ni jedan jedini put.

Nedostaje li Europljanima disciplina?

Nicolaus Heinen analitičar Deutsche Bank

Nicolaus Heinen analitičar Deutsche Bank

Ako je suditi na osnovu navedenog, propao je svaki pokušaj da se pravila za države članice eurozone učine obvezujućim. Razlog tome su najvjerovatnije, različite tradicije i kulture zemalja Europe, kaže ekonomist Deutsche Bank. „To je dovelo do toga da su relativno sjevernoeuropski definirana pravila, uglavnom bila poštovana upravo u tom dijelu Europe, dok su ih na jugu starog kontinenta više doživljavali kao preporuku“, ukazuje Heinen.

Drugim riječima, dok se Nijemci uglavnom drže svojih principa, Francuzi bi radije donosili odluke, od slučaja do slučaja. Onog trenutka kada se dužnička kriza iz Grčke odrazila na cjelokupnu eurozonu, stav Pariza se promijenio. U svibnju 2010. države članice eurozone počele su raspravljti o uvjetima spašavanja prezaduženih zemalja, a da pri tomu nisu učinile ništa drugo, nego su odobrile velike sume financijske pomoći jednoj, a zatim i drugoj zemlji.

Crvene linije se ne prelaze

Pridržavanje jasno definiranih pravila od istinskog je značaja za opstanak jedne monterne unije, kaže Wim Kösters, šef Instituta za gospodarska istraživanja u Severnoj Rajni-Vestfaliji: „Bez efektivne primjene tih pravila, monetarna unija se dovodi u pitanje. To bi moglo dovesti do toga da eura više ne bude.“

Ali države članice eurozone imaju još jednu šansu za ispravljanje greške, i to "ako se budu pridržavale pravila, koja proističu iz novoosnovanih fondova za spašavanje eura", tvrdi Wim Kösters. Međutim, to nije nimalo jednostavno. Crvene linije se obično ne prelaze samo par mjeseci ili tjedana. Naravno iz nacionalnih interesa. Sporne nisu samo kamate koje prezadužene države moraju plaćati, mjere štednje i slično. Na kraju bi bilo neizbježno otpisivanje dugova, a to se za sada dogodilo jedino u slučaju Grčke.

Nova uloga Europske središnje banke

Analitičar Deutsche Banke Heinen smatra da to nije jedini problem. Prema njegovom mišljenju, ni sami čelnici zemalja članica eurozone nisu pretjerano kreativno odgovorili na izazove financijske krize. Kaže kako su političari izgubili previše vremena pokušavajući reformirati stara pravila, koja ne funkcioniraju. Ni ideja o „euroobveznicama“ nije dobro rješenje. Dobra osnova je neobvezujući "Pakt euro plus" s početka 2011. godine. „Ta pravila su do sada bila ignorirana, jer su navodno zasnovana na rigidnim ciljevima. Međutim, riječ je o pravilima koja definiraju objektivne ciljeve, a ne pravila koja bi regulirala sam proces“, smatra Heinen.

Wim Kösters

Wim Kösters

Ukoliko Europa želi ostati u igri i biti konkurentna, potrebna su joj jasno definirana pravila, kaže analitičar Deutsche Bank. Toj konkurentnosti bi doprinijela pravila, koja bi podrazumijevala nagrađivanje uspješnih, recimo nižim kamata pri novim zaduživanjima. Drugim riječima, financijska tržišta bi i ubuduće trebala služiti kao indikatori dobre i loše politike. Nova uloga Evropske središnje banke bi to mogla ugroziti, kaže Heinen i zaključuje: „Zaista postoje rizici da države članice eurozone popuste u provođenju reformi i mjera štednje, jer znaju da je Europska središnja banka uvijek tu kako bi pomogla, ako zatreba.“