1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

EU u borbi protiv 'lažnih azilanata' s Balkana

Broj tražitelja azila sa Zapadnog Balkana ponovo raste. Kako bi se očuvao bezvizni režim i smanjio pritisak na sustav azila u EU, skraćuju se postupci obrade zahtjeva i ukida se pomoć tzv. „lažnim azilantima“ iz regije.

U godini koja je iza nas, sa Zapadnog Balkana u EU stiglo je oko 50 tisuća tražitelja azila, što je gotovo šestina od ukupnog broja svih podnijetih zahtjeva za azil u Europskoj uniji. I dok u Europu dolazi veliki broj ljudi iz Sirije, Čečenije ili Afganistana, kojima je ovakva vrsta zaštite i pomoći neophodna zbog progona i stanja u njihovim matičnim zemljama, najveći broj zahtjeva za azil građana Srbije, Makedonije, Albanije, Crne Gore i BiH se odbija kao neosnovan. Zbog ovakve “zlouporabe bezviznog režima“ unutar EU-a više puta je spominjano pitanje ponovnog uvođenja viza za zemlje Zapadnog Balkana.

„Bilo bi loše da se zbog tražitelja azila ponovo uvedu vize. Mnogo je bolje rješavati taj problem zakonski, a ostaviti bezvizni režim, koji predstavlja veliko dostignuće euro-integracijskog procesa Zapadnog Balkana“, ponavljaju u Europskoj inicijativi za stabilnost (ESI). U tom smislu, pozdravlja se i namjera Njemačke da, kao i neke druge članice Šengena, države Zapadnog Balkana kojima je odobrena vizna liberalizacija stavi na popis „zemalja sigurnog podrijetla“ čime bi se za njih skratili postupci u obradi zahtjeva za azil.

Jedna obitelj iz Srbije u prihvatilištu u Njemačkoj

Jedna obitelj iz Srbije u prihvatilištu u Njemačkoj

“Lažne zahtjeve za azil podnose oni koji nisu gonjeni ili izloženi opasnosti u svojim domovinama, već oni kojima obrada tog zahtjeva u EU znači nekoliko mjeseci besplatnog stanovanja, hrane i zdravstvene zaštite, što je najčešće i više i bolje nego što imaju kod kuće“, kaže u razgovoru za DW Alexandra Stiglmayer iz ESI-a. Istodobno, ona naglašava da će svatko i dalje imati priliku „iznijeti svoj slučaj“ kako bi mu se na osnovu činjenica odobrio ili odbio zahtjev za azil. No, to će sve neusporedivo kraće trajati, kaže ona.

„Zemlje koje su skratile procese kod zahtjeva za azil imale su i manji broj zahtjeva. Švicarska je tako smanjila taj broj na 10 posto u odnosu na ranije godine, Švedska ga je prepolovila, a broj zahtjeva za azil pao je i u Belgiji. Kada postupak za dobivanje azila traje nekoliko tjedana on postaje manje interesantan za one koji znaju da su im šanse za dobivanje azila male. Oni neće prevaliti toliki put da bi dva tjedna proveli u kolektivnim centrima i bili poslani kući“, zaključuje Stiglmayer.

ESI: Skratiti procedure za azilante, a ne vraćati vize

Cecilia Malmström

Cecilia Malmström

EU je još 1999. godine počeo raditi na zajedničkom sustavu azila koji bi uskladio zakonodavstva i procedure u zemljama članicama kada je riječ o tražiteljima azila. Petnaest godina kasnije, situacija je daleko od idealne. Pristup je uravnoteženiji, usvojeni su zajednički standardi na području prijema tražitelja azila, kao i kriteriji neophodni za dobivanje statusa azilanta, ali svaka država članica Šengena i dalje ima različiti sustav obrade zahtjeva za azil: „Nova usaglašena pravila vodit će k pravednijem, bržem i kvalitetnijem donošenju odluka o potencijalnim azilantima“, izjavila je Cecelia Malmström, povjerenica EU-a za unutarnja pitanja.

Dok se dogovor o europskom „paketu za azil“ ne primjeni u praksi širom Unije, zemlje članice, na prvom mjestu one najviše pogođene priljevom tzv. „lažnih azilanata", pokušavaju pojedinačnim izmjenama pravosuđa riješiti ovaj problem. Belgija je tako prije dvije godine zemlje Zapadnog Balkana stavila na listu „sigurnih zemalja“. Postupak za ispitivanje zahtjeva za azil za građane ovih zemalja sada traje najviše tri tjedna, a potpuno je ukinuta i financijska i svaka druga pomoć onima koji su nakon odbijenog zahtjeva za azil vraćani u zemlju podrijetla po hitnom postupku. U Njemačkoj je ovaj proces prošle godine trajao oko tri mjeseca. U tom razdoblju, njemačke vlasti dobile su 130.000 zahtjeva za azil, od čega je 34.000 bilo podnijeto od strane građana zemalja Zapadnog Balkana, a za samo njih 40 je ustanovljeno pravo na azil.

Preporuka uredništva