EU nema više vremena
Polako, presporo, mjere protiv izbjegličke krize u Europi dobivaju obrise. Ministri unutarnjih poslova su u Luksemburgu dali „zeleno svjetlo“ za raspodjelu izbjeglica prema fiksnom ključu. To je privremeno rješenje – na trajno ćemo morati još čekati. Italija i Grčka tek sada počinju s gradnjom većih prihvatnih centara. Granice EU-a će biti bilje kontrolirane; vodi se borba protiv libijskih krijumčara ljudi; oni čiji su zahtjevi za azil odbijeni trebali bi biti vraćeni kući; ministri vanjskih poslova razgovaraju s Turskom o boljoj suradnji kako bi se rijeka izbjeglica zaustavila već na izvoru.
Puno razumnih projekata. No, svi su u početnom stadiju, a Europskoj uniji izmiče vrijeme.
Može se dogoditi i da stvarnost pretekne sporu Europsku uniju i njezine mjere. Svakodnevno tisuće ljudi dolaze do njezinih vanjskih granica i nastavljaju put preko Balkana ili Italije u srednju Europu i prije svega Njemačku. Mogli bi proći i mjeseci dok mjere EU-a zaista ne urode plodom i ne ispune svoj cilj, a to je smanjivanje broja tražitelja azila. Hoće li zemlje koje primaju najviše izbjeglica izdržati toliko dugo? Ili će Bavarci izgubiti živce i zatvoriti granicu s Austrijom?
Njemačka – talac vlastite politike
To bi izazvalo lančanu reakciju na „Balkanskoj ruti“. Sustav načelno otvorenih granica, koliko god izgledao kaotično, funkcionirat će samo dok Njemačka bude prihvaćala izbjeglice. Kada bi Njemačka zatvorila granicu, tisuće izbjeglica bi ostale nasukane. Napetosti između Srbije i Hrvatske, na primjer, koje se trenutno obuzdavaju uz velike napore, mogle bi eksplodirati za samo nekoliko dana.
Njemačka kancelarka ne bi mogla reći: mi to više ne možemo postići. Ona je talac vlastite politike i mora izdržati pritisak. Inače će u Europi izbiti sukob koji se više neće moći kontrolirati: Austrija protiv Mađarske. Mađarska protiv Srbije. Makedonija protiv Grčke. A izbjeglice će u još većoj mjeri nego sada postati figure na šahovskoj ploči nacionalnih interesa.
Diplomati pod pritiskom
Borba protiv uzroka izbjeglištva, o kojoj toliko govore ministri unutarnjih i vanjskih poslova EU-a, jest nužna, baš kao i mirno rješenje za Siriju. No, ona se vodi već godinama – ali uspjeha nema, ni u Africi, ni u Afganistanu ni u Iraku. A vremena nema. Izbjeglice dolaze sada, ovdje i danas. Diplomati EU-a su pod velikim pritiskom.
Zbog toga su sada spremni i činiti ustupke. Turska će skupo naplatiti svoju suradnju. I Rusija će pokušati izvući za sebe najviše što može iz rješenja sukoba u Siriji.
EU sada plaća cijenu svog nemara
Europska unija i njezine članice sada plaćaju cijenu za to što su godinama izbjegavale povesti zajedničku i razboritu politiku u pogledu tražitelja azila i izbjeglica. Ilegalna migracija iz balkanskih zemalja je predugo tolerirana. Mogućnosti za legalno doseljavanje - nisu stvorene. Dablinski sporazum - koncept držanja izbjeglica na vanjskim granicama ili po mogućnosti u sigurnim trećim zemljama, u stvarnosti je dotjeran do apsurda. EU je predugo prihvaćao to što su Grčka i Italija (a prije njih Španjolska i drugi) jednostavno ignorirali pravila.
Dablinski sporazum je već dugo mrtav - krajnje je vrijeme za novi sustav azila. Kaos na koji se EU sada žali jest kaos s najavom. Vrijeme istječe.