1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

EU i Zapadni Balkan: godina neizvjesnosti

Bruxelles očekuje da 2018. bude ključna godina u kojoj će zemlje Zapadnog Balkana napraviti korake koji će ih nepovratno približiti EU. Očekivanja su velika i u Bruxellesu i u regiji. Međutim, koje su realne mogućnosti?

Kada je europska politika proširenja u pitanju, prošla godina završila se u znaku velikih očekivanja od nove godine. Poruke obnovljenog interesa i podrške europskom putu Zapadnog Balkana stizale su iz Bruxellesa tokom cijele 2017. godine. U ožujku je Europsko vijeće najavio vraćanje proširenja u fokus EU. Šefica diplomacije EU-a Federica Mogherini je u lipnju pored obrane i sigurnosti Unije kao svoj „drugi prioritet" postavila napredovanje Zapadnog Balkana.

Prvi put vremenski okvir

Kao kulminacija velike priče o proširenju, predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker je u rujnu po prvi put izašao s jasnom vremenskom odrednicom najavivši Strategiju o uspješnom pristupanju Srbije i Crne Gore do 2025. godine. „Sljedeća godina je vrlo važna za regiju. EU je pojačala angažman sa Zapadnim Balkanom, sa svim partnerima u regiji. U tom smislu očekuje se isto jači angažman od strane tih partnera kad su reforme u pitanju", službeni je stav Komisije.

Ovakve poruke iz Bruxellesa doživljavaju se kao pozitivan signal i promjena monotonog tona procesa euro-integracija. Napravljena je razlika – za sada samo na riječima – u odnosu na godine kada je EU bila zaokupljena svojim problemima i kada su članice EU svoja unutrašnja pitanja reflektirala kroz negativan stav prema proširenju. To bi mogao da bude i kraj bezvoljnosti u šest balkanskih država gdje se polako gubila vjera u to da EU zaista želi da ih vidi u svom klubu.

Corina Stratulat iz Centra za europsku politiku u Bruxellesu kao pozitivno ističe strategiju proširenja EU u kojoj se prvi put spominju vremenski okviri te to što zemlje koje će u narednom periodu predsjedavati EU – počevši od Bugarske – favoriziraju temu proširenja. „Sve to je dobra promjena tona koja može doprinijeti pojačanim reformskim naporima u regiji, kako u društvu tako i na političkom nivou", kaže Stratulat za DW.

Velika očekivanja, moguća razočaranja

Elfenbeinküste EU-Afrika-Gipfel | Jean-Claude Juncker (picture alliance/ZUMA Press/Lyu Shuai)

Strategija proširenja nakon 2025. - Jean Claude Juncker

U Bruxellesu već postoji raspored posvećen Zapadnom Balkanu za 2018. godinu. Već početkom veljače Europska komisija izlazi sa Strategijom proširenja. Iako je od predsjednika Junckera najavljena kao plan za „pristupanje Srbije i Crne Gore nakon 2025", Strategija će obuhvatiti i BiH, Kosovo, Albaniju i Makedoniju. Neslužbeno, Komisija u tom dokumentu predviđa 2025. godinu kao godinu mogućeg pristupanja Srbije i Crne Gore, kandidatski status za BiH do kraja 2019. i „zamah u pregovorima o članstvu" Albanije i Makedonije, ukoliko Tirana provede pet reformskih prioriteta, a Skopje riješi problem imena s Grčkom.

Europski dužnosnici naglašavaju da bi to bio put kojim bi zemlje Zapadnog Balkana napravile nepovratne korake ka Uniji. Poznavatelji balkanskih prilika kažu da se očekivani „nepovratni koraci" prvenstveno odnose na demokraciju, vladavinu prava i otvorena bilateralna pitanja. „Niti jedna od tih oblasti nije laka", kaže Stratulat, „i bit će zanimljivo vidjeti što će se u novom pristupu razlikovati od već postojećeg inzistiranja na istim tim pitanjima i po kojim standardima će EU sada mjeriti napredak u tim oblastima."

U Centru za europsku politiku (EPC) kažu da se u obzir moraju uzeti dvije stvari: prva, da na politiku proširenja ne utiču samo namjere Europske komisije nego da zemlje članice mogu u svakom trenutku iz bilo kojeg razloga ubrzati ili usporiti proces eurointegracija; drugo, davanje vremenskog okvira može poslužiti kao poticaj, ali i da bude kontraproduktivno u slučaju pogrešne procjene vremena potrebnog za provođenje kompliciranih reformi na Balkanu.

„Cilj proširenja jeste da se zemlje koje žele članstvo transformiraju u dobre članice koje imaju održivu i funkcionalnu demokraciju i gospodarstvo i kao takve budu u mogućnosti doprinijeti Uniji. Ako postavljanje datuma ide nauštrb tog cilja, to će donijeti više štete nego koristi ne samo politici proširenja nego i zemljama u procesu eurontegracija", upozorava Stratulat.

Gdje smo i kako dalje?

Albanien Durres Informelles Treffen Westbalkan-Regierungschefs (picture-alliance/abaca/B. Ademi)

Hoće li u 2018. biti i dobrih pomaka a ne samo lijepih slika?

I dok Bruxelles još usklađuje svoju Strategiju, zemlje regije, svaka za sebe, već imaju planove. Crna Gora, kao uvjerljivi lider u procesu pristupnih pregovora, smatra da je s trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja na dobrom putu. Srbija, koja je 2017. godinu završila s 12 otvorenih poglavlja, često nije skrivala razočaranje tempom kojim EU otvara poglavlja. Skopje smatra da je „Makedonija najbolja uspješna priča 2017. godine" uz očekivanje da će i EU to prepoznati i konačno početi pristupne pregovore u prvoj polovini godine.

Albanski premijer Edi Rama je najkritičniji. „Nije problem što Evropa kaže, nego što čini. U našem slučaju je totalno nefer jer mi smo NATO država, a Crna Gora je tek ušla u NATO. Osim toga smo u oba odlučujuća poglavlja, 23 i 24, daleko ispred Crne Gore. I Srbija tek mora provesti reforme koje smo mi već sproveli. Fantastično je što Srbija i Crna Gora već pregovaraju. Nefer je što mi ne pregovaramo. S EU se nikad ne zna, jer se kod njih stalno mijenjaju pozicije i uvjeti", poručio je Rama krajem godine u Bruxellesu.

Bosna i Hercegovina je 2018. godinu dočekala sa još jednim neispunjenim obećanjem – da će odgovore na Upitnik, neophodne za kandidatski status, dostaviti Bruxellesu do kraja 2017. godine. I pored usvajanja Zakona o trošarinama, BiH je upozorena da se zastoj lako može nastaviti i u 2018. godini. Upozorenje iz Bruxellesa stiglo je i u Prištinu kako zbog kašnjenja u definicije granice s Crnom Gorom tako i zbog stanja u parlamentu povodom inicijative za ukidanje Zakona o Specijalnom sudu.

Situacija u BiH i na Kosovu je „problematična i zakočena". „U optimističnom scenariju Kosovo bi trebalo dobiti viznu liberalizaciju. Realno gledajući nisam optimist u oba ta slučaja, ali se nadam i da nisam u pravu", dodaje Corina Stratulat, analitičarka za Zapadni Balkan u Centru za europsku politiku u Bruxellesu.

Imajući u vidu ovakvu šaroliku situaciju u regiji pitanje je što se realno može očekivati od Zapadnog Balkana u godini pred nama. „Nadam se da ćemo doći do datuma za otvaranje pristupnih pregovora s još nekim zemljama regije. Realan bi bio i dobar napredak u pristupnim pregovorima sa zemljama koje ih već vode. Za ostale se nadam da bar neće biti nazadovanja", zaključuje Stratulat.

Analitičari napominju da se pored pozitivnih tonova i velikih očekivanja treba čuvati scenarija po kojem velika priča o proširenju ostaje samo na riječima. Ako ne bude konkretnih djela s obje strane to će napraviti dodatnu štetu regiji, ali i europskoj politici proširenja.

 

Preporuka uredništva