1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

EU i Afrika: jednaki partneri ili stare uloge?

Jedno od pitanja koje se provlačilo tijekom dvodnevnog sastanka na vrhu EU-Afrika je i to može li između ova dva politička subjekta biti dijaloga na istoj razini. Predodžbe o tomu se razlikuju.

Posljednjeg samita EU-Afrika se malo tko rado prisjeća. Nije ni čudo ako se uzme u obzir da je on 2010. održan u Libiji gdje je ulogu domaćina odigrao nekoliko mjeseci kasnije svrgnuti i pogubljeni diktator Moamer el Gadafi.

No afrički problemi su, usprkos činjenici da danas neke druge afričke zemlje stoje u središtu pozornosti, ostali manje-više isti: nasilje, građanski ratovi, izbjeglice i siromaštvo. Najnoviji primjer: Srednjoafrička Republika gdje je eskalirao sukob između muslimanskog i kršćanskog stanovništva. Europska unija je donijela odluku o slanju 1.000 policajaca i vojnika koji bi trebali podržati 8.000 francuskih vojnika koji su već stacionirani u ovoj zemlji.

Kontinent sa samopouzdanjem

Francuski vojnici u Srednjoafričkoj Republici

Francuski vojnici u Srednjoafričkoj Republici

No usprkos svemu, EU na Afriku se ne gleda samo kao na kontinent pun problema. Britanski ministar vanjskih poslova William Hague je na sastanku na vrhu u Bruxellesu ukazao na to da se u Africi nalaze "neka od najbrže rastućih gospodarstava na svijetu". Afrika je stoga važna i za blagostanje i radna mjesta u Europi. EU se želi odmaknuti od dosadašnjeg odnosa koji se svodio na to da EU šalje pomoć, a Afrika ju prima. Predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy vjeruje da bi se odnos u budućnosti mogao pomicati od pomoći zemljama u razvoju prema partnerstvu jednakopravnih partnera gdje bi trgovina i investicije igrale odlučujuću ulogu. I njemačka kancelarka Angela Merkel se zalaže za promjenu dosadašnjih uloga. "Mi ulažemo u stanovništvo kako bi Afrika kao kontinent sa samopouzdanjem sama riješila svoje probleme", rekla je Merkel.

Šansa ili opasnost

No europski problemi su, između ostalih, i problemi koje bi Afrika mogla riješiti. Recimo po pitanju izbjeglica. EU se doduše, kako je to naglasila Angela Merkel, zalaže za "legalno useljavanje u radni sustav EU-a" kako bi "mladim useljenicima bila pružena šansa". Ali očekuje od Afrike isto tako da pomogne u sprječavanju ilegalne migracije i, s tim u svezi, uvoza političkog ekstremizma. Predsjednica Nkosazana Dlamini-Zuma, predsjednica Povjerenstva Afričke unije je ukazala na ogromne demografske razlike između Europe i Afrike koje same po sebi vode ka "podjeli radne snage". No, ona je istodobno naglasila kako građani Europske unije ovaj proces i ovu činjenicu doživljavaju ne kao prednost nego kao prijetnju.

Samo "ugodni sugovornici"

Robert Mugabe

Pozvani samo "ugodni"? - Robert Mugabe

I to je samo jedan od primjera kako su, usprkos toliko čestom pozivanju na "ravnopravno partnerstvo", razlike između Afrike i Europske unije još uvijek ogromne. To se pokazalo i prilikom odabira sudionika ovog sastanka na vrhu. Naime osim sudanskog predsjednika Omara al Bašira, na samit nije pozvan ni Robert Mugabe. Zbog toga jer nije pozvan Mugabe nije došao ni predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma koji je, aludirajući na izostanak Mugabea, ustvrdio da je EU pozvao samo državnike koji su Europi "ugodni". No samitom je uglavnom vladalo ozračje optimizma i spoznaje o međusobnoj povezanosti "starog" i "crnog" kontinenta. "Europa je najvažniji partner Afrike", izjavio je svečano predsjednik Nigera Mahamadou Issoufou. Ovako tople riječi u vrijeme kada se za Afriku bore mnogi globalni igrači, prije svega Kina, nisu razumljive same po sebi. Europa je uvjerena da je njezin pristup Africi bolji nego onaj Kineza. No trenutno u Africi nisu u to svi uvjereni.