1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Eskalacija nasilja u Iraku

Prosvjed u Bagdadu

Prosvjed u Bagdadu

Na žalost, sa Bliskog Istoka dobro nam je poznato što znači "eskalacija nasilja" a ovog vikenda to smo vidjeli u najgorem obliku i u Iraku: u prosvjedima pristaša šiitskog vođe Moktad el Sadra sa okupacijskim snagama - prvo u Nadžafu a potom i u Bagdadu ovog je vikenda poginulo najmanje 100 iračana ali i osam američkih vojnika kao i jedan vojnik iz El Salvadora.

Teško je reći što je izazvalo ovu pravu eksploziju nasilja: zabrana lista "El Hausa" koja je služila šiitskom vođi el Sadru kao medij da bi svoje pristašama objavio kako je "dosta samo sa prosvjedima i kako treba terorizirati okupatore" pa onda i hapšenje el Sadrovog suradnika Mustafe al Jakubija ali odjednom je inače opskuran šiitski vođa el Sadr sa mnogo manje sljedbenika nego na primjer Ajatolah Ali el Sistani postao osoba zbog koje su tisuće Iračana krenule na savezničke snage u Iraku. Prvo je u Nadžafu gomila krenula prema zapovjedništvu španjolskih snaga gdje su pretpostavljali da je al Jakubi uhapšen ali već kod vojarne španjolskih snaga ispaljeni su prvi hici - sa koje strane je okršaj počeo, to je gotovo nemoguće utvrditi. Vojnici, zabarikadirani u vojarnu, otvorili su vatru u prosvjednike i već tu je bilo najmanje 20 žrtava na strani prosvjednika a poginula su i dva saveznička vojnika. Već i nakon tog okršaja, oglasio se američki guverner Iraka, Paul Bremer:

"Skupina osoba u Nadžafu prešla je crtu i postala je nasilna. To se neće trpjeti. To neće trpjeti saveznici, to neće trpjeti irački narod i to neće trpjeti Iračke snage sigurnosti."

Ali što god da Bremer rekao, "Irački narod" i barem simpatizeri ovog šiitskog vođe je tek nakon Nadžafa uzeo pravdu u svoje ruke: napadnuta je i vojarna američkih snaga u Bagdadu u predgrađu koji se i zove Sadr-city, po ocu trenutnog vjerskog vođe Muktade al Sadra i kojeg je Saddam likvidirao zajedno sa dva njegova druga sina i tek je tu uslijedio pravi pokolj: kako tvrde liječnici, najmanje 90 iračana je poginulo a američka vojska potvrdila je pogibiju sedam svojih vojnika dok ih je preko dvadeset povrijeđeno - što je žalosna bilanca kakvu su američke snage rijetko imale i u vremenima najgorih borbi protiv iračke vojske. Sukobi nisu izbili samo u Bagdadu i Nadžafu - ubijena su tri iračka policajca u Samari, 100 kilometara sjeverno od Bagdada, otkrivene su dvije bombe u školama u Ramadiju, dignut je u zrak dio naftovoda na jugu zemlje a čak i u do sada mirnoj Basri, naoružane pristaše al Sadre - takozvani Mehti-vojnici - su zauzeli zgradu lokalne uprave i na njoj izvjesile zelenu zastavu muslimanskog Iraka. To je svakako provokacija i Britanskim vojnicima u Basri a u tom gradu je do sada bilo mirno ne samo zbog drugačijeg ophođenja britanjskih snaga prema lokalnom stanovništvu nego i zbog toga jer u Basri šiiti čine toliko uvjerljivu većinu da nije sporno tko je tamo najvažniji faktor.

U samom Bagdadu jutros očevici izvještavaju kako je razmjerno mirno - ali i o nazočnosti američkih tenkova na ulicama. Ova eskalacija svakako je bila svojevrsno odmjeravanje snaga ali ako je možda i prije ovih silnih mrtvih bilo nade da će se izgraditi nekakvi mostovi povjerenja, sada je veoma neizvjesno što će Paul Bremer ovog tjedma moći izvjestiti američki kongres o planovima primopredaje vlasti krajem lipnja. Jer do sada, Bijela Kuća ustraje u planu da do onda odgovornost za mir u Iraku preuzme iračka civilna uprava.