1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Erdoganova promjena kursa

Nijedna zemlja u Europi trenutno nije toliko pogođena terorom kao što je Turska. Predsjednik Erdogan reagira fleksibilnije nego što mnogi očekuju, smatra Alexander Kudascheff.

Turska je nakon napada na zračnu luku u Istanbulu još uvijek u šoku, kako ljudski, tako i politički. Turska je u šoku iako je zračna luka nakon kratkog vremena ponovo otvorena i iako se prividno vratila svakodnevica. Iza tako brzog povratka u prividnu normalnost se krije i potiskivanje problema u stranu. Turska je bila i ostaje na meti terora, kako islamističkog tako i kurdskog. Unutarnja sigurnost zemlje je u opasnosti. Život je ugrožen. Posljedice toga su vidljive.

Najvažnije: turizam je propao. Turisti više ne dolaze. Zbog toga je kolabirala jedna od najvažnijih gospodarskih aktivnosti zemlje. Time je pogođeno više stotina tisuća ljudi. Kada izgube posao, više neće imati novca. To u nezgodnu poziciju dovodi i turskog predsjednika Erdogana. Na mnoge njegove samovoljne poteze Turci samo sliježu ramenima - sve dok Turskoj gospodarski ide dobro. Sada se sve raspada i gubi. Ne gube se samo međunarodni investitori.

Što sve zna državni sigurnosni aparat?

Važno je i dati odgovor na pitanja: koliko je slab državni sigurnosni aparat? Koliko malo on zna? Pri tome su tajne službe u stanju pratiti i identificirati svaki oporbeni glas u zemlji i inozemstvu. Znaju li one zaista tako malo? Ili žele tako malo znati? Ili su do sada željele tako malo znati? Ovakva pitanja se sama nameću.

Alexander Kudascheff

Glavni urednik DW-a Alexander Kudascheff

Naizgled neočekivano, ali možda i u nuždi, prošlog tjedna je došlo do zapanjujućeg preokreta u vanjskoj politici Ankare. I to istovremeno u dva slučaja: predsjednik Erdogan je popravio odnose s Izraelom i uputio ispriku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za obaranje ruskog vojnog zrakoplova i ubojstvo pilota. Na taj način Erdogan pokušava izaći iz sve veće vanjskopolitičke izolacije. Erdogan uz to sada pokušava razgovarati s egipatskim predsjednikom Al-Sisijem kako bi ojačao tradicionalne veze.

Time se Turska vraća u početno stanje svoje uloge ozbiljnog vanjskopolitičkog čimbenika na nemirnom Bliskom istoku. Međutim, najvažniji turski problem je pred kućnim vratima, odmah na granici: građanski rat u Siriji. Turska je prihvatila više milijuna izbjeglica. Erdogan se od prvog dana krvoprolića u Siriji zauzeo za gledište da je kraj rata jedino moguć bez Asada. Bolji odnosi s Moskvom bi mogli značiti i pokušaj da Turska ima pravo glasa u Siriji. Možda čak i s Asadom.

Osloboditi zemlju iz teškog položaja

Erdogan želi izaći iz diplomatske izolacije. Njegovi ciljevi ga prisiljavaju da revitalizira stara savezništva. To jasno pokazuje da je Erdogan pragmatičniji nego što mnogi misle. To se može pokazati i kada je riječ o Berlinu: i na tom polju bi odnosi mogli biti poboljšani. To bi bilo od koristi za obje zemlje i za mnoge Turke koji žive u Njemačkoj.

Erdogan pokušava osloboditi svoju zemlju od vanjskopolitičkih neprilika u kojima se našla. Isto tako je važno da se Turska umiri i na unutarnjopolitičkom planu. To znači povratak političkom rješenju kurdskog konflikta. To znači povratak slobodi tiska i slobodi mišljenja. To znači povratak turskoj demokraciji. To također znači okončanje pokušaja da se od Turske napravi autokracija. Nažalost, opasnost od islamističkog terora ostaje nepromijenjena.

Preporuka uredništva