"Epohalna" odluka talijanskog suda

Italija je do 1943. pod vodstvom Mussolinija bila saveznik Trećeg Rajha. No, kada su je britanski i američki vojnici počeli zauzimati - odnosno oslobađati, zavisi iz čije se perspektive stvar promatra - Nijemci su umarširali na sjever Italije, zarobili preko pola milijuna nekadašnjih saveznika i poslali ih na prisilni rad. Oko 100.000 ih je već u toku rata umrlo, mnogi su se vratili nakon rata kućama teško bolesni. Sada je talijanski Vrhovni sud donio presudu u korist talijanskih prisilnih radnika. Od ukupno 600.000, oko 100.000 ih je danas još živo. Oni, prema odluci talijanskog suda, mogu tražiti od Njemačke odštetu. Njemačka vlada je najavila da će razmotriti daljnje pravne korake i eventulano ići sa cijelim slučajem pred Međunarodni sud pravde u Haagu.

Ratni zarobljenici, a ne prisilni radnici

Pravni spor oko odštete talijanskih prisilnih radnika traje već neko vrijeme i do sada su njemački pravnici i stručnjaci za međunarodno pravo tvrdili da se oni moraju tretirati kao ratni zarobljenici, a ne kao prisilni radnici. Njemački zakon za ratne zarobljenike, pak, ne predviđa plaćanje odštete. Podsjeća se na činjenicu da je talijanskim prisilnim radnicima 1961. već plaćeno 46 milijuna eura, ali ne i talijanskim "ratnim zarobljenicima". Zaklada "Sjećanje, odgovornost, budućnost" smatra presudu talijanskog suda "neobvezujućom". Njezin predsjednik Martin Salm smatra da je zaklada uzorno ispunila svoje zadaće i pokazala odgovornost za događaje iz prošlosti: "Znamo kakvu su sudbinu ti ljudi proživjeli i mogu razumjeti njihovo ogorčenje, ali u okviru postojećeg zakona ne možemo im pomoći".

Villa Vigoni prva na meti?

Ako Njemačka i dalje bude odbijala platiti odštetu, mogla bi biti izvršena ovrha nad njemačkim posjedom u Italiji, a radi se uglavom o kulturnim institucijama, upućuje jedan od odvjetnika žrtava, Martin Klinger. Najprije bi se, prema medijskim izvještajima, na meti ovršitelja mogla naći Villa Vigoni na Lagu di Comu, njemačko talijanski kulturni institut osnovan 1986. Tri godine prije toga je, naime, Don Ignazio Vigoni Medici di Marignano kao zadnji potomak jedne imućne talijansko-njemačke obitelji ostavio Saveznoj Republici Njemačkoj dvije raskošne vile iz 19. stoljeća s pripadajućim posjedom. Jedan drugi odvjetnik žrtava, Joachim Lau, tvrdi da je sud već dao da se na Villu Vigoni upiše hipoteka, a neki njegovi kolege koji zastupaju ostale žrtve najavljuju da slična sudbina prijeti i Goetheovom institutu.

Berlin: Njemačke kulturne institucije štiti međunarodno pravo

Lau tvrdi da je riječ o "epohalnoj sudskoj odluci", jer ona otvara vrata i nekim drugim žrtvama nacionalsocijalizma koji su do sada dobijali odbijenice za svoje zahtjeve za odštetom, recimo, preživjelima pokolja izvršenog u grčkom selu Distomu. Oni od Njemačke već godinama traže da im plati odštetu, no do sada su uvijek pred njemačkim sudovima doživljavali neuspjeh. Spor je eskalirao 2000. kada je privremeno zaposjednut Goetheov institut u Ateni. Situacija je riješena intervencijom grčke vlade, ali ne i cijeli problem. Sada će grčke žrtve pokušati doći do svoje odštete preko talijanskih sudova - što zakoni u EU-u dozvoljavaju.

Njemačka pak ne računa s time da su njezini kulturni instituti u inozemstvu ugroženi. Glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova Martin Jäger poziva se na međunarodno pravo: "Prema važećem međunarodnom pravu ovrha se ne može izvršavati ni na posjedu veleposlanstva niti na kulturnim institucijama, a to sigurno jesu i Villa Vigoni i Goethov institut i njemačke škole u Italiji."