1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Energija s oranica – budućnost ratarstva

Obnovljiva će energija ubuduće neodvojivo biti povezana s uspjehom ekološkoga i gospodarskog razvoja Europe. Pritom se jugoistočnoj Europi pružaju osobito dobri izgledi u proizvodnji bioenergetskih sirovina, koje će poljodjeljstvu regije otvoriti posve nove perspektive.

Uljana repica, sirovina za prirodno gorivo

Uljana repica, sirovina za prirodno gorivo

To je tek jedan od zaključaka međunarodne konferencije o izgledima razvoja na području obnovljivih izvora energije u srednjoj i jugoistočnoj Europi, koja je usvajanjem takozvane Ljubljanske izjave jučer završena u glavnom gradu Slovenije. U radu dvodnevnoga skupa, što ga je priredio Institut za europske poslove iz Düsseldorfa, sudjelovalo je stotinjak visokih političkih i gospodarskih te znanstveno-istraživačkih predstavnika iz Albanije, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Slovenije te niza drugih europskih država.

Izlaz iz energetske ovisnosti

Obnovljivi će izvori igrati sve važniju ulogu u energetskoj bilanci Europe, kako bi se smanjila ovisnost o uvozu – na primjer ruskoga plina. To je zajednička ocjena sudionika skupa. Stoga jače nego dosad valja poticati znanstvena istraživanja u razvoj i primjenu bioenergije iz biološke mase, biodizela ili bioetanola. «Europa se hitno mora dati na posao, kako bi kombinacijom energenata osigurala budućnost, jer znamo da traje puno godina, dok se inovacije s područja energetike počnu primjenjivati u praksi. Pred sasvim smo novim putevima, ako se ozbiljno mislimo posvetiti bioenergiji», kaže prof. Jürgen Gramke, voditelj Instituta za europske poslove u Düsseldorfu.

Zato valja utemeljiti središta za sustavno istraživanje i demonstraciju primjene obnovljivih izvora energije. Ona bi također trebala biti zadužena za praktičnu, interdisciplinarnu naobrazbu kadrova na visokoj znanstveno-tehničkoj razini. «Djelomična rješenja se, naime, ne isplate, jer ne donose nužne odgovore», tvrdi slovenski ministar gospodarstva Andrej Vizjak. Od velikih je međunarodnih tvrtki za proizvodnju i raspodjelu energije te automobilske industrije zatraženo da se ubuduće dosljednije i ofenzivnije angažiraju na području bioenergije.

Iz prehrambene u energetsku poljoprivredu

Na tijesnu je suradnju oko korištenja obnovljivih izvora unutar i izvan regije pozvao i europski povjerenik za znanstvena istraživanja, Slovenac Janez Potočnik: «Nije ovo obveza samo javnog sektora i privatnih partnera, nego svih nas. Ne radi se samo o energiji, radi se o našoj budućnosti.» I to u prvome redu o budućnosti poljodjeljstva. Njega će trebati podržati u procesu preobražaja iz tradicionalne, prehrambene u energetsku poljoprivredu – takoreći u dobavljača bioenergetskih sirovina: uljane repice, soje i tome sličnog.

Na taj način seljacima se otvaraju posve nove perspektive, istaknuo je prof. Gramke: «Dozivanjem bioenergije poljodjeljstvu ćemo pridati na važnosti, a seljake lišiti vječne ovisnosti o subvencijama. Poljoprivredna će imanja, privatne elektrane i biorafinerije na selu trebati radnike i kvalificirane stručnjake poput bioinženjera, ekonomista i mašinskih tehničara. Postoje izgledi za gospodarsko oživljavanje agrara uspostavom novog sektora bioenergetskih biljaka. Već je i to golema vrijednost – uza sve ostale prednosti!»

Mala iskorištenost velikih potencijala

A te su prednosti zasad nedovoljno iskorištene. Pritom je bioenergija još davno duboko zakoračila u naš život. U Njemačkoj je, na primjer, deset posto površina već zasađeno uljanom repicom i sličnim kulturama. Od 2007. rafinerije su dužne dolijevati pet posto biogoriva običnom dizelu. U Americi je sve više biorafinerija, a u Brazilu većina automobila vozi na bioetanol. Koliko je nužno širenje svijesti o alternativnim izvorima energije, pokazali su primjeri golemog nesrazmjera između prirodnih potencijala i stvarno iskorištenih mogućnosti u zemljama regije.

«Obnovljivi izvori energije u ovom trenutku sudjeluju sa svega jedan posto u energetskoj bilanci naše pokrajine. No, postoje realni izgledi za povećanje tog udjela na čak 20 posto do 2014. godine», veli, na primjer, dopredsjednik vojvođanske Vlade Tihomir Simić. Pritom njegova pokrajina s preko 1 200 kilometara rijeka i kanala Dunav-Tisa-Dunav ne raspolaže samo s najvećim vodenim potencijalom u jugoistočnoj Europi, nego i s oko četvrt milijuna hektara obradive zemlje.

Oštrenje svijesti i novčana ulaganja

Za sadnju bioenergetskih kultura je, međutim, osim novčanih poticaja, nužna i obuka seljaka. «Ne mogu oni razmišljati kako je perspektiva samo u poljoprivrednoj proizvodnji tradicionalnih kultura: žita, kukuruza, šećerne repe i drugoga. Moraju razmišljati isto tako i o uljanoj repici te o drugim potencijalima koji im se pružaju. A to kod nas u ovom trenutku funkcionira vrlo uspješno – nakon dvije godine realizacije programa obuke seljaka», tvrdi Simić.

Sličnu je bilancu povukao i savjetnik rumunjskog ministra poljoprivrede Nikolaj Kračun: «Trenutno se dva milijuna hektara zemlje koriste za proizvodnju biomase. Iz nje Rumunjska crpi tri posto svojih ukupnih potreba za energijom. Cilj je, međutim, udio od deset posto za deset godina.» Uz to njegova zemlja, slično kao i Hrvatska, profitira od korištenja sunčeve i energije vjetra.

Prepoznate izvozne mogućnosti

Makedonija, pak, ima višedesetljetno iskustvo u iskorištavanju toplinske energije iz izvora vruće vode – na primjer pri zagrijavanju staklenika. Vlada potiče uzgoj uljane repice, a već se gradi ili je u planu i više pogona za njezinu preradu i proizvodnju biološkog goriva, pripovijeda državni tajnik u skopskome Ministarstvu poljoprivrede Saša Mitrev: «Ukupna godišnja proizvodnja od 100 000 tona za pet do sedam puta nadilazi potrebe Makedonije za petpostotnom primjesom biološkoga normalnom dizelu. Stoga je ovo za Makedoniju prilika za izvoz, na primjer u Austriju, Italiju ili u Njemačku.»

Tim bi se primjerom uskoro mogle povesti i neke druge zemlje regije, čiji su predstavnici protekla dva dana u Ljubljani intenzivno raspravljali o izgledima, tehničkim mogućnostima, financiranju i brojnim drugim aspektima korištenja bioenergije. Za dogodine je predviđen nastavak susreta uz proširenje tematskog područja na sunčevu i energiju vjetra te na snagu vode i toplinu Zemlje.