«Elektronske oči» Gibraltara

Morski tjesnac između Afrike i Europe širok je samo petnaestak kilometara. Smanjenje dotoka izbjeglica na tom mjestu od 2000. do danas s 13.000 na oko 200 osoba godišnje španjolska vlada u prvom redu zahvaljuje visoko sofisticiranom, tehničkom sustavu nadzora mora i obale. Ime mu je SIVE, a financiran je novcem Europske unije. Sustav je odnedavno u primjeni i na Kanarima i, ako je vjerovati vlastima, isplati se. Ne samo da izbjeglice odvraća i od same pomisli na ilegalni prelazak granice, nego doprinosi i spašavanju mnogobrojnih ljudskih života, te u suzbijanju trgovine drogom. Zvuči kao da se radi o nekom čudotvornom sredstvu.

U posjetu smo stožeru Guardie Civil u južnošpanjolskome gradu Algecirasu. Naš je domaćin Salvador Gomez, zadužen za nadzorni sustav. «Ovdje je ‹mozak› SIVE-a – Kontrolni centar.» Prostorija s neonskim svjetlima i brojnim monitorima... Gomez upire prstom: «Ovdje vidimo kartu Gibraltara. Brojne točke na njoj su brodovi koji upravo plove tjesnacem. Crveni trokuti su radarske postaje.»

Ne promiču mu ni daske za jahanje na valovima

Trenutno se instaliraju nove kamere sa slikom u boji. Službenik Nicolas Vazquez njima upravlja joystickom. Tako ih može uperiti na bilo koju točku u tjesnacu. «U prolazu trenutno vidimo velike brodove – ovdje snimljene običnom, a tu kamerom s infracrvenim zrakama». U izgradnju sustava španjolska je vlada zadnjih pet godina uz pomoć EU-a uložila preko 300 milijuna eura. U međuvremenu je pod nadzorom oko 1.500 kilometara obale kontinentalnog dijela države. SIVE se već djelomično primjenjuje i na Balearima, te na Kanarskim otocima.

Po čemu se on razlikuje od uobičajnih sustava za nadzor granice? «SIVE može otkriti i prikazati plivajuće objekte koji se jedva izdižu iznad morske površine i kraći su od jednog metra, kao na primjer daske za jahanje na valovima. Jutros smo usred Gibraltara presreli dvojicu mladića koji su tjesnac pokušali preći u dječjem čamcu za napuhavanje kakve možete kupiti u svakoj samoposluzi.» Rijetki su slučajevi da se netko opire privođenju. Većina izbjeglica, koje često ne znaju ni plivati, je sretna što smo ih otkrili i njihov brod sigurno sproveli do obale, gdje zatim o povratku doseljenika u matične države skrbi nacionalna policija. Ono što Gomez time želi izraziti jest da SIVE spašava ljudske živote.

Očaj ljudi koji prelaze tjesnac ne poznaje granice

Tome proturječe izbjegličke organizacije. Brigitte Espuche je aktivistica udruge za ljudska prava u Cadizu: «Izbjeglice sada koriste druge, duže puteve, zbog čega njihova plovidba postaje još opasnijom. SIVE je zakazao. To nije nikakva učinkovita politika, to je politika koja ubija.» Drugačijeg je mišljenja čovjek koji je često praktično i osobno suočen s afričkim izbjeglicama, Manuel Fenix iz Crvenog križa u ribarskom i turističkom mjestašcu Barbati: «Moramo priznati da je SIVE spasio ljudske živote. Izbjeglički brodovi su pronađeni u oluji, čime je izbjegnuta tragedija. Izbjeglice bi se sigurno bile utopile. Pa ipak, morski tjesnac nažalost ostaje golemo groblje.»

A SIVE ostaje politički upitan. Fenix ne vjeruje da će taj suvremeni sustav nadzora granice ljude odvratiti od pokušaja prelaska morskog tjesnaca u Gibraltaru: «Imamo radare, kamere s infracrvenim zrakama, kontrolu nad cijelom obalom, no Afrika je nadohvat ruke. Kamere neće omesti ljude u nastojanju da pronađu bolji svijet za sebe i svoju djecu. Očaj ljudi koji prelaze tjesnac ne poznaje granice. Posebno je upečatljiv primjer jednog Marokanca koji si je jednu staru automobilsku gumu privezao za prsa, drugu za leđa, a palice za stolni tenis služile su mu kao vesla.» Ali nije daleko stigao. Svladali su ga umor i iscrpljenost. Utopio se. Njegov je leš danima plutao po površini. SIVE sa svojim moćnim kamerama nije ga uspio otkriti.