1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Ekstremne temperature ugrožavaju ozonski sloj

U posljednje vrijeme stižu vijesti da se ozonski omotač oko Zemlje polako oporavlja. No, iz jedne nove studije proizlazi da je situacija na Sjevernom polu i dalje zabrinjavajuća.

default

Satelitska snimka ozonske rupe iznad Antarktika

Zime su u Njemačkoj i Europi posljednjih godina sve kraće i blaže, no na krajnjem sjeveru u stratosferi, u velikim visinama gdje se nalazi ozonski omotač zapažen je drugačiji trend, kaže Markus Rex, fizičar iz Instituta Alfred Wegener: «Zabrinjavajuće je da do znatne promjene klime dolazi upravo za vrijeme hladnih arktičkih zima. One postaju sve oštrije, a temperatura se sada spušta daleko niže nego što je to bilo u 60-im i 70-im godinama.»

Markus Rex upozorava da i velika hladnoća može uništiti ozonski omotač. Na Južnom polu, iznad Antarktika, takva je smrzavica u zimi pravilo, no do sada je na Sjevernom polu, iznad Arktika, temperatura od minus 80 stupnjeva celzijevih bila iznimka. Znanstvenici su iz mjerenja izvršenih u zadnjih četiri desetljeća izvukli zabrinjavajuće zaključke, kaže Rex: «Zima 2004. na 2005. bila je najhladnija u stratosferi u zadnjih 40 godina, pa je time bila i rekordna zima što se tiče uništavanja ozona. U jednoj tako hladnoj zimi kao što je bila ona prije dvije godine zbog ekstremno niskih temperatura nestane trećina ozonskog omotača.»

Hladnoća pogoduje štetnim kemijskim reakcijama

Za ozonski su omotač pogubni oksidi flora, klora i ugljika. No, oni postaju posebno aktivni tek u kemijskim reakcijama do kojih dolazi u stratosferi, a za to je pak nužna velika hladnoća. Tada se iznad Arktika stvaraju takozvani polarni stratosferni oblaci na čijoj se površini odvijaju odlučujući procesi, ističe Markus Rex: «Činjenica je da je u 60-im i ranijim 70-im godinama tim oblacima rijetko bila prekrivena površina veća od Grenlanda, a danas je njima ispunjen cijeli Arktis. To ima za posljedicu uništavanje ozona, i to u sve većoj mjeri.»

Istina, stanje na Arktiku nije kritično poput onog na Antarktiku. Iznad Južnog pola stvarno postoji ozonska rupa. Ondje u proljeće u određenim visinama ozonski sloj skoro potpuno nestaje, dok se na sjeveru on samo djelomično stanjuje. Ali već i to dovodi do povećanja ultravioletnog zračenja na zemljinoj površini, čak i na naseljenim područjima.

Pogubno globalno zagrijavanje

No zašto su zime u arktičkoj stratosferi sve hladnije? Koliko god to paradoksalno zvučalo, do toga dolazi upravo zbog globalnog zagrijavanja. Jer, zbog štetnih ispušnih plinova iznad zemlje se stvara svojevrsni pokrivač koji toplinu zadržava na površini. Zbog toga su viši slojevi sve hladniji. Dakle, postoji direktna veza između zagrijavanja Zemlje i nestanka ozona.

Znanstvenici izražavaju zabrinutost zbog daljnjeg rekordnog nestanka ozonskog sloja iznad Arktika i to u idućih deset-dvadeset godina. Predviđanja fizičara Markusa Rexa pesimistična su i za ovu zimu: «Trenutačno postaje sve hladnije. Uništavanje ozona uglavnom je najveće u veljači i ožujku. Za sada ne možemo predvidjeti kako će se situacija dalje razvijati. Moglo bi se dogoditi da i ove godine zabilježimo znatni gubitak ozona iznad Arktika.»