1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Egipatski kanal za dolarske novčanice

Egipat je uspio u samo godinu dana praktično udvostručiti kapacitet Sueskog kanala. Naravno, Egipat se nada na taj način i udvostručiti svoje prihode, ali je veliko pitanje hoće li biti toliko brodova i robe?

Bilo je planirano da radovi traju tri godine, ali u samo godinu dana su prenesena čitava brda pijeska kako bi konačno brodski promet kroz Sueski kanal mogao teći u oba smjera istovremeno. Ali sad treba i svjetsko gospodarstvo pokazati da uopće treba takvo udvostručenje kapaciteta. Jer čitav Egipat se nada da će mu prihodi od "novog" kanala omogućiti blagostanje.

Zapravo je već taj golemi građevinski poduhvat pomogao posrnulom egipatskom gospodarstvu: kod gradnje je tamo bilo 45 specijalnih brodova za podvodno kopanje, a na obali je bilo posla za tisuće bagera i kamiona koji su odvozili iskopani pijesak. Svi zajedno su iskopali preko 258 milijuna kubičnih metara pijeska kako bi proširili postojeći ili iskopali potpuno novu, paralelnu traku u dužini od gotovo 40 kilometara.

Već u zahvatu proširenja kanala je mnoštvo Egipćana našlo radno mjesto - sada neće biti lako zadržati taj gospodarski zamah.

Već u zahvatu proširenja kanala je mnoštvo Egipćana našlo radno mjesto - sada neće biti lako zadržati taj gospodarski zamah.

Do sada je promet Sueskim kanalom u velikom dijelu tekao samo jednim smjerom. Drugim riječima, brod je morao stajati pred ulazom i čekati da se "promjeni smjer". Tada se u organiziranim konvojima dolazilo do jednog od tri mjesta za mimoilaženje i opet se trebalo čekati da se isprazni slijedeća dionica od brodova u suprotnom smjeru. Utoliko kapacitet ovog kanala nije bio ograničen samo njegovom širinom i dubinom, nego svim tim prometnim zastojima koji su brodove čekali na putu.

Odakle da dođu ti novi brodovi?

Nakon ovih radova je kanal postao "dvosmjeran" i brodovi mogu istovremeno ploviti i prema Mediteranu i prema Crvenom moru. To znači i da mu je kapacitet drastično povećan i umjesto 49 broda koji danas prosječno prolaze u jednom danu bi ih već 2023. trebalo biti 97. Mada je ukupna dužina ostala oko 200 kilometara (zajedno s prilaznim putovima), brodovima tako više neće trebati u prosjeku 18 nego samo 11 sati da ga prođu. A ako se uzme u obzir da jedan brod u prosjeku stvara trošak od oko 46 tisuća eura na dan, onda ne čudi i da su brodovlasnici oduševljeni ovim građevinskim preinakama.

Do sad je na kanalu bilo tri mjesta za mimoilaženje: Port Said Eastern Entrance, Ballah By-Pass i prirodno Veliko gorko jezero. Tamo su brodovi morali čekati. U dvosmjernom prometu će i prolaz biti mnogo brži.

Do sad je na kanalu bilo tri mjesta za mimoilaženje: Port Said Eastern Entrance, Ballah By-Pass i prirodno Veliko gorko jezero. Tamo su brodovi morali čekati. U dvosmjernom prometu će i prolaz biti mnogo brži.

U svakom slučaju se i Egipat nada mnogo većim prihodima. Cijena prolaza ovisi o tonaži broda, ali ona lako doseže više od 250 tisuća dolara po brodu. Trenutno Egipat ubire godišnje 5,3 milijarde dolara, a već za desetak godina bi to trebalo biti preko 13 milijardi.

Ali kod tih egipatskih računica postoji jedan problem: treba imati pred očima kako je i po "starom" kanalu godišnje prolazilo 17 tisuća brodova koji su prenosili 800.000.000 tona najraznovrsnije robe. Ako se nadaju dvostrukom broju brodova, onda tu treba biti i dvostruko više robe koju će netko proizvesti - i koju će netko htjeti kupiti.

Preskupi strani krediti

Već prije ove krize koja je teško pogodila i Egipat, dakle godine 2008., se kroz Sueski kanal guralo 59 broda na dan. Ovi novi ambiciozni egipatski planovi pretpostavljaju pak rast svjetskog gospodarstva od 10%, a o tome ne sanjaju ni najveći optimisti na svjetskim burzama.

Jer od 2000. do 2013. se, prema studiji Konferencije za svjetsku trgovinu i razvoj (UNCTAD), pomorski promet ukupno u svih trinaest godina povećao za 40% i veliko je pitanje hoće li takav rast biti moguć i u budućnosti. MMF pak procjenjuje da će ove godine gospodarstvo rasti za 3,4%.

Ipak, Egipat je naučio lekciju iz doba kada je sredinom devetnaestog stoljeća građen Sueski kanal: obzirom da su troškovi gradnje doslovce odletjeli nebu pod oblake, tako se i tadašnji Egipat morao zadužiti "preko glave" prije svega kod francuskih i britanskih banaka. Naknada za prolaz kanalom nije bila dovoljno visoka da bi se plaćali krediti što je čitavu zemlju i ekonomski i politički dovelo do propasti. Posljedica je bila da je Velikoj Britaniji "povjerena" uprava kanalom što je praktično dovelo do toga da se Egipat pretvorio u britanski protektorat.

Kad je građen, Sueski kanal odveo je čitav Egipat u propast jer su troškovi bili kud i kamo veći od planiranih.

Kad je građen, Sueski kanal odveo je čitav Egipat u propast jer su troškovi bili kud i kamo veći od planiranih.

To se zapravo nastavilo i nakon što je 1922. Egipat postao suverena država - a treba podsjetiti i da je upravo ta "zaštita" Velike Britanije u Egiptu stvorila organizaciju s kojom i danas imamo posla: Muslimansku braću. Tek 1956. je tadašnji egipatski predsjednik Naser nacionalizirao Sueski kanal što je izazvalo i oružanu intervenciju Velike Britanije, Francuske i Izraela. Obzirom da je postojala mogućnost izbijanja novog svjetskog rata, sukob je ipak završen jamstvom Egipta da će promet kanalom biti otvoren za sve zemlje.

Tražene Sisi Bonds

Pouka je ukratko glasila: treba se čuvati stranog kapitala ako se želi zadržati nadzor nad kanalom. Zato je trenutni egipatski predsjednik Abdefatah al Sisi pozvao same Egipćane da kupe obveznice za gradnju Sueskog kanala u ukupnoj vrijednosti od 9 milijardi dolara. Te obveznice nazvane po predsjedniku Sisi Bonds su "planule" u gotovo rekordnom vremenu, ne samo zbog obećanih 12% kamata nego i jer su mnogi Egipćani smatrali svojom nacionalnom dužnošću pomoći nadogradnju Sueskog kanala.

Jer poslovno, tih 12% i nisu osobito mnogo obzirom da egipatska nacionalna valuta bilježi inflaciju od desetak postotka. S druge strane, egipatskoj državi ta inflacija pomaže isplatiti te obveznice jer se pristojbe za prolaz kanalom ubiru u "čvrstoj" valuti - dolarima, eurima ili britanskim funtama.

Projekt proširenja je bio i stvar nacionalnog ponosa pa tako i na proslavi otvorenja nije nedostajala golema torta u obliku broda - i naravno sa slikom 'velikog i mudrog' predsjednika i feldmaršala al Sisija.

Projekt proširenja je bio i stvar nacionalnog ponosa pa tako i na proslavi otvorenja nije nedostajala golema torta u obliku broda - i naravno sa slikom 'velikog i mudrog' predsjednika i feldmaršala al Sisija.

Makar će već tako obveznice biti lako plaćene, egipatski ekonomski stručnjaci su također oprezni s prognozama za Sueski kanal. S kanalom je sve u redu, ali je problem da Egipat zapravo nema dovoljno koristi od svih tih silnih brodova koji tamo prolaze. Jedino što Egipat brodarima zapravo nudi jest voda okružena pijeskom - i praktično ništa više. Jedva da postoji nekakva infrastruktura i to bi se trebalo promijeniti. Trebaju biti sagrađeni terminali za opskrbu brodova gorivom, brodogradilišta za remont ili čak za gradnju novih brodova.

Sve to podrazumijeva i bolju logistiku egipatskih tvrtki koje su do sada uglavnom ovisile o uslugama stranih koncerna za međunarodni transport - i koji su, naravno, svoje račune Egiptu slali u dolarima. Uz inflaciju od 10%, takve račune onda nije lako plaćati. Sve u svemu, u Egiptu sanjaju da čitavo područje Sueskog kanala pretvore u industrijsku zonu, sa čeličanama i metaloprerađivačkom industrijom, tvornicama cementa i građevinskog materijala. Sve to bi trebalo stvoriti milijun novih radnih mjesta u zemlji gdje je stopa nezaposlenosti oko 13%.

Ipak, još uvijek je na obalama Sueskog kanala uglavnom samo pijesak uz tek poneku golemu parolu koja slavi Egipat i njegovog sadašnjeg "velikog i mudrog vođu" feldmaršala al Sisija. Utoliko ima još mnogo posla da bi se ispunili i ovi snovi.

Preporuka uredništva