1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Egipat - zapravo koljevka muslimanskog ekstremizma

Nakon nedavnog napada u Sharm el Sheihu, pažnja javnosti je opet usmjerena na Egipat. Iako ta zemlja uživa ugled "drugačije" i "naprednije" od ostalih muslimanskih zemalja - konačno, i Egipat ima ambicija da bude jedna od Afričkih zemalja sa stalnim mjestom u Vijeću Sigurnosti - upravo je zemlja na Nilu mjesto gdje ekstremni islamizam ima dugu tradiciju.

Teroristički napad u Sharm el Sheihu - tek jedan u dugom nizu zločina ekstremizma koji i svoju koljevku ima upravo u Egiptu

Teroristički napad u Sharm el Sheihu - tek jedan u dugom nizu zločina ekstremizma koji i svoju koljevku ima upravo u Egiptu

Podsjetimo; nije samo riječ o brojnim terorističkim napadima proteklih godina nego je tu i atentat na bivšeg predsjednika Anwar al Sadata 1981. I takozvana "Muslimanska braća" osnovana su upravo u toj zemlji još u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, tek kada je u Istanbulu bio ukinut kalifat. Ako se u Saudijskoj Arabiji povede razgovor o Osami Bin Ladenu, ne potraje dugo a da saudijski sugovornik ne počne objašnjavati strancu kako šef Al Kaide već godinama nije Saudijac i da - ionako - njegova radikalna ideologija je djelo Ayman el Zawahirija. A on je Egipćanin. Korjen islamističkog terora je na Nilu, tvrdit će, a ne u konzervativnim wahabitskim krugovima Saudijske Arabije.

Iako to izgleda kao pokušaj svaliti krivicu nekom drugom - jer Egipćani se ne smatraju "pravim" Arapima i uljepšati stanje režima u Rijadu, ipak u tome ima i istine: Još od početaka XX stoljeća je Egipat koljevka djelovanja kakvo i danas nadahnjuje organizacije poput Al Kaide. Prvi važan korak poduzeo je Hassan el Bana koji je u dvadesetim godinama osnova "Muslimansku Braću": "Ikhwan" se suprotstavljao kolonijalnim silama u arapskom svijetu i težio je društvu koje će biti vođeno načelima Kurana. Njih nisu proganjali samo kolonijalne uprave, nego zbog ekstremističkih stajališta i redom svi režimi koji su došli nakon kraja kolonijalizma.

Tako je već egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser zabranio njihovu organizaciju i po njegovoj zapovjesti je 1966 likvidiran ideolog "Ikhwana", Sayid Qutb. Jer već je on propovjedao nasilje a u njegovoj likvidaciji su sljedbenici Qutba vidjeli tek potvrdu riječi svog idola: da se protiv režima može boriti samo nasiljem. Zato su mnogi prešli u ilegalu i osnovali čitav niz organizacija - ne samo u Egiptu. I Hammas u Palestini svoj korjen ima u egipatskoj "Muslimanskoj braći".

Poseban izazov muslimanskim ekstremistima bio mirovni sporazum Egipta i Izraela koji je potpisao tadašnji egipatski predsjednik Anwar al Sadat sa Beginom u Camp Davidu 1979. Iste godine je i tradicionalni prijatelj Egipta u post-kolonijalnom dobu, Sovjetski Savez vojno napao Afganistan. To je rodilo toliku mržnju na poglavara Egipta da je kulminirala brutalnim atentatom u listopadu 1981. Neposredni počinitelji su uhapšeni i pogubljeni ali ideološki otac tog nedjela je pobjegao u Afganistan: to je bio upravo Ayman al Zawahiri, potomak imućne obitelji koji je u Aafganistanu naišao na istomišljenike iz čitavog arapskog svijeta koji su se borili protiv Sovjeta - tada još uz podršku Amerikanaca. Jedan od njegovih suradnika bio je mladi ali veoma imućan Saudijac: Osama Bin Laden.

Nakon što su se Sovjeti povukli iz Afganistana, mnogi ti dobrovoljci su se vratili kućama, od Egipta pa do Alžira, gdje su nastavili svoju borbu za Božju državu a protiv podmitljivih lokalnih vlada. Sredstvo im je bilo isto: teror koji ne preza ni od čega, ni od žrtava među vlastitim stanovništvom - koji će onda, po njihovom mišljenju, dospjeti u raj a još manje od žrtava među stranim turistima. Jer i u Egiptu su se teroristi nadali da samo ako otjeraju turiste, da će onda vlada ostati bez važnog izvora prihoda - i da će se onda stanovništvo okrenuti protiv režima.

No do toga još nigdje nije došlo a policijske snage su uglavnom uspjele obuzdati taj "prvi val" terora afganistanskih boraca. Ali problemi nisu nestali: sve više - osobito mladih - utjehu i izlaz iz traži u vjeri gdje onda lako padaju pod uticaj fanatika i to je bio put novoj radikalizaciji kojoj smo sada svjedoci. Isto tako, ne nedostaje ni na provokacijama "nevjernika", od Gaze do Guantanama i od Kabula pa do Rabata. Tim frustriranim, zavedenim i ideologiziranim mladićima onda napad kao što je bio 11 rujna ili u Madridu i Londonu može biti utjeha da se i "Zapadu" može naplatiti. A ako se ni ne dođe do zapada, onda su tu "sluge" Zapada u arapskom svijetu kao što se u njihovim očima vidi vlada Hosni Mubaraka u Egiptu.