1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Europa od A do Ž

EFTA – mala, ali značajna

Jedna od manje poznatih europskih organizacija je EFTA – Europsko udruženje slobodne trgovine – koja je svojedobno, 1960. kada je osnovana, bila glavna konkurencija Europskoj zajednici.

U Stockholmu 4. siječnja 1960. potpisana je deklaracija kojom je osnovana EFTA.

U Stockholmu 4. siječnja 1960. potpisana je deklaracija kojom je osnovana EFTA.

Danas su zemlje poput Velike Britanije, Danske, Švedske, Finske, Austrije ili Portugala, koje su nekoć bile članice EFTA-e, sastavni dio Eurpske unije – preostale su jedino još četiri zemlje: Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn, ali od negdašnjih konkurenata odavno su postali Unijini partneri. Na pitanje o značaju i političkoj težini EFTA-e zamjenik glavnog tajnika te organizacije, norveški diplomat Oystein Hovdkinn mirno odgovara: «A kako biste to mjerili? Naravno, mi smo četiri male države, to se ne može tajiti, a to i ne želimo. Ponekad to može biti i snaga, ako ste mali. Bez imalo skromnosti ipak možemo reći da smo nešto značajniji, nego što se to po veličini može činiti.»

Ove četiri zemlje međusobno su dogovorile slobodan protok roba, usluga, kapitala i rada. Osim toga postoje i trgovinski sporazumi s drugim zemljama i samom Europskom unijom, koja je konačno EFTA-in partner na njezinom glavnom polju djelovanja: «Glavno je sudjelovanje na unutarnjem tržištu Europske unije. Mi smo dakle de facto članovi u tom bitnom integracijskom projektu», kaže Hovdkinn.

Zajedničko unutarnje tržište je uistinu osnovni projekt Europske unije. Poduzeća iz država Europske unije mogu svoje proizvode prodavati u drugim zemljama članicama, bez ikakvih barijera. Tamo mogu, na primjer, graditi i tvornice, a svaki građanin iz zemalja Europske unije može živjeti i raditi u nekoj drugoj državi članici. Od 1994. to vrijedi i za EFTA-ine države Norvešku, Island i Lihtenštajn, koje zajedno s Europskom unijom čine Europski gospodarski prostor. Uklanjanje trgovinskih barijera trebalo je poticati gospodarski rast i pridonositi konkurentnosti prostora na svjetskom tržištu. Švicarska se u tom krugu ne nalazi, jer su Švicarci na referendumu prije deset godina odbili takav sporazum.

Norveška je najveći izvoznik nafte i plina, a jaka je i u ribolovstvu, jednako kao i Island. Lihtenštajn je prvenstveno poznat kao diskretno financijsko središte – ova patuljasta država ima tek nešto više od trideset tisuća stanovnika. Tko za europski gospodarski prostor određuje pravila između Europske unije i EFTA-e sasvim je jasno, kaže Michael Sanchez-Rydelski, koji je u ETFA-i zadužen da kontrolira da li se ta pravila i poštuju: «Značaj EFTA-e je u Europskom gospodarskom prostoru, budimo iskreni, odlaskom Austrije, Švedske i Finske 1994. godine pao. Težina te organizacije je u odnosu prema EU sukladno tome manja, a time su naravno reducirane utjecajne mogućnosti.»

Za EFTA-u do daljnjega nema uzbune

No, pravila, jednom kada su uglavljena, onda su i obvezujuća, a za sve sporne slučajeve nadležan je Sud Europskog udruženja slobodne trgovine. Iako je glavno sjedište EFTA-e u Ženevi, sve se odvija u Bruxellesu, gdje se određuje ton za cijelu Europu. Koliko će ETFA moći držati korak, za sada je otvoreno. Ako bi Švicarci ili Norvežani jednoga dana ipak htjeli pristupiti Europskoj uniji, tada bi za ostale zemlje bilo gusto. Toga je svjestan i zamjenik glavnoga tajnika Oystein Hovdkinn: «Teško je zamisliti da EFTA ima neku veliku budućnost, ako bi njezine dvije najveće članice postale članicama Europske unije. Ali, od toga za sada nema ništa. O tome se ne razmišlja ni u Švicarskoj, ni u Norveškoj, a time ta tema ne postoji ni u Islandu i Lihtenštajnu.»

Uzbune za stotinjak suradnika EFTA-inog briselskog ureda i njihove kolege zaposlene u Luksemburgu i Ženevi dakle nema. Tim više što postoji mogućnost da EFTA postane i veća. Članstvo u toj organizaciji i sudjelovanje na Europskom gospodarskom prostoru mogao bi zemljama kandidatkinjama za Europsku uniju poput Hrvatske biti međupostaja na putu za EU. Osim toga EFTA bi mogla biti alternativa i za one zemlje koje trenutno nemaju nikakvu perspektivu za ulazak u Uniju, a tu se prvenstveno misli na Ukrajinu ili Bjelorusiju. No, sve to je za sada samo teorija – za sada EFTA-i nitko nije postavio zahtjev za prijam.


Pa ipak, ako i ostane tako mala kakva je, neće tek tako brzo nestati s površine, optimističan je Hovdkinn. Naime, nedavno su u Bruxellesu preselili u novu zgradu, pri čemu su sklopili desetogodišnji ugovor o najmu, s mogućnošću produženja. EFTA, dakle, zaključuje ovaj norveški diplomat, može još dugo postojati.