EBRD: proširenje EU-a ne donosi gospodarsku prednost

“Poljskoj će trebati 40 godina kako bi postigla prosjek zemalja članica Europske Unije”, izjavio je u Londonu jedan od glavnih ekonomista EBRD-a Willem Buiter. Za ostale pristupajuće zemlje on polazi od razdoblja između 15 i 30 godina.

Vrlo skeptični su predstavnici ove banke u pogledu provedbi reformi u pristupajućim zemljama. “Postoji opasnost da nove članice obnovu svoje ekonomije stave ad acta i oslone se samo na plaćanja iz Europske Unije”, izjavila je potpredsjedica EBRD-a Hanna Gronkiewicz-Waltz. “Slično smo doživjeli nakon što su Uniji pristupili Španjolska, Portugal i Grčka”, kaže Gronkiewicz-Waltz koja je krajem devedesetih godina bila predsjednica Poljske središnje banke. Ona je osim toga upozorila na poljski politički populizam koji će dodatno otežati nastavak provedbe reformi.

Tjedan dana prije najvećeg proširenja u povijesti Europske Unije najaktivniji kreditni institut u srednjoj i istočnoj Europi procjenjuje vrlo suzdržano izlede za uspjeh. Takozvana banka za istočnu Europu osnovana je 1991. godine kako bi pomogla privatnom sektoru u postkomunističkim zemljama regije. Programima pružanja malih kredita i pomoći oko prestrukturiranja EBDR postala je najveći ulagač u regiji odnosno u 27 zemalja. Tijekom proširenja EU-a posao se pomicao iz srednje u istočnu Europu. 2001. godine 45 posto svih novih ulaganja odpadao je na pristupajuće zemlje. Taj udio se smanjuje, pa je prošle godine on iznosio 31 posto, a za iduću godinu predviđeno je 23 posto.

Ipak, prednosti proširenja prije svega su političke prirode, smatraju u EBRD-u. “Pristupajuće zemlje mogle bi oživjeti naše demokracije”, glase komentari iz ove banke uz dodatak kako bi se pritisak za provedbu reformi mogao povećati i u starim članicama Unije.

Prema mišljenju stručnjaka u EBRD-u vlade zemalja srednje Europe u proteklih nekoliko mjeseci u mnogo čemu su razočarane. “Prijelazni rokovi za slobodno kretanje radne snage ravno je uvredi”, kaže Gronkiewicz-Waltz. Njemačka i Austrija u pregovorima su insistirale da stanovnici pristupajućih zemalja ne mogu uživati slobodu kretanja i izbora radnog mjesta unutar EU u idućih sedam godina. I Buiter smatra da je to “gospodarski nedostatak za obje strane”, ali i “politička uvreda za prostupajuće zemlje”.

Kao reakcija sve je veće nezadovoljstvo, posebice u Poljskoj, gdje je oduvijek bilo plodno tlo za populističke reakcije koje spremno znaju iskorisiti stranke koje su kritično i skeptično nastrojene prema Europskoj Uniji, poput stranke Samoobrona koju vodi poljski populist Andrzej Lepper, i čija je popularnost naglo porasla. Ipak, u EBRD-u smatraju da su to samo “dječje bolesti koje ipak treba uzeti ozbiljno”.