1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Duisburška premijera "Tierna Bokara" u režiji Petera Brooka

Prošlog utorka u jednom od ugašenih industrijskih postrojenja u Duisburgu održana je premijera komada ”Tierno Bokar” na kojem redateljski dio posla potpisuje, ni manje ni više nego Peter Brook.

default

Taj stari britanski majstor kazališne režije proslavio se još šezdesetih godina svojim radovima u kazalištu Royal Shakespeare Company, a njegova 1968. godine objavljena knjiga ”Prazni prostor” u kojem se zalaže za minimalističku glumu kultnog je karaktera. Od 1970. Brook je direktor pariškog Theatre des Bouffes du Norda kojeg je i osnovao. U koprodukciji s tom kazališnom kućom je i realiziran komad ”Tierno Bokar” koji je svoju praizvedbu doživio prošloga tjedna na Rurskom triennalu, nakon čega će ga imati priliku vidjeti i publika u Barceloni, Lilleu i Parizu. Kad Peter Brook negdje stavi svoj potpis, onda se tome kulturna javnost i ljubitelji kazališta posvete s posebnim interesom. Drukčije nije bilo ni s premijerom komada prema romanu ” Mudrac iz Bandiagare” malijskog pica Amadoua Hampatea Baa.

“Tierno Bokar, mudrac iz Bandiagare, živi svoj život između tepiha za molitvu i džamije, između džamije i svojih učenika, između svojih učenika i svojih prijatelja, između svojih prijatelja i meditacije. Strogi život koji naginje mazohizmu, askezi? Ne, život jasan popu kristala, čist poput molitve.”

Tim riječima pripovjedač na pozornici uvodi gledatelje u svijet animističke Afrike obilježene islamom, uzdrmane kolonijalizmom i rastrgane internim plemenskim borbama.

"Nešto iz nekog afričkog sela usred jedne stare tvornice u Duisburgu. Kakva bi tu mogla postojati veza?”, postavlja Peter Brook pitanje koje se nužno nameće i odgovara:

”Veza je život, borba, strast i poteškoće kroz koje ovaj čovjek prolazi i koje točno korespondiraju s pitanjima s kojima smo mi danas suočeni. Pitanja koja se nameću pri pogledu na njegovu patnju i njegova strast i način na koji se on odnosio prema njima potpuno korespondiraju s pitanjem: kako možemo opstati u ovom strašnom vremenu u kojem danas živimo?”

Brook aludira na jaz koji su ekstremisti i teroristi prouzročili između islamskog i kršćanskog svijeta. Narodni mudrac i duhovni vođa Tierno Bokar utjelovljuje filozofiju trpljenja, tolerancije i blagosti kojima odgovara na greške i napade svojih neprijatelja. ”Molim Boga da u trenutku svoje smrti imam više neprijatelja kojima nikada nisam učinio ništa nažao, nego prijatelja,” kaže on i umire na kraju napušten i od svojih prijatelja, uz rijetke iznimke, i od svojih neprijatelja, ali do kraja vjeran svojim idealima. Brooka Afrika, kaže, zanima već duže vrijeme. Još 1972. godine prvi put je otišao sa svojom kazališnom skupinom u Afriku i tamo je igrao predstave u malim selima, a na pitanje zašto je odabrao baš afrički primjer Tierna Bokara želeći pričati o dijalogu kultura, Brook odgovara: ”Zato što svi gledatelji nose sa sobom ogroman ruksak pun predrasuda o tome što znači biti Europljanin, Afrikanac, Židov, musliman.”

79-godišnji britanski redatelj ne gaji iluzije da ih on jednim kazališnim komadom može ukloniti, ali smatra da je zadaća kazališta lijepim i politički korektnim frazama dati ”krv i meso”, pokazati kako bi one mogle funkcionirati u stvarnosti. Konačni proizvod Brookovog rada s ekipom predstave publika u Duisburgu je pozdravila ljubaznim ali ne i oduševljenim pljeskom. ”Tierno Bokar” je na kraju ipak prilično mlaka mješavina brehtijanskog i afričkog kazališta koja neodoljivo podsjeća na Lessingovog ”Nathana mudrog”. Upravo je, kako bi to austrijski kazališni cinik Thomas Bernhard rekao, podignuti kažiprst u podučavateljskom Lessingovom stilu ono što je najviše razočaralo. Jer s Brookovim opisom kazališta kao konkretiziranja apstraktnih fraza koje dobro zvuče, ali se teško mogu zamisliti u stvarnosti, nimalo se ne slaže patetična završna riječ pripovjedača koji značajno ponavlju rečenicu mrtvog glavnog junaka i kaže: "Postoje tri istine: tvoja istina, moja istina i prava istina".

  • Datum 13.07.2004
  • Autor Dunja Dragojević
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Yyo
  • Datum 13.07.2004
  • Autor Dunja Dragojević
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9Yyo