1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Hrvatska ulazi u EU

Dug put u povlašteno društvo

Hrvatski put od priznanja pa do ulaska u Europsku uniju zanimljiv je i povjesničarima. Holm Sundhaussen, njemački stručnjak za povijest jugoistočne Europe, prati razvoj Hrvatske u posljednjih 40-ak godina.

EU izbori Hrvatska

EU izbori Hrvatska

Put Hrvatske od priznanja do ulaska u Europsku uniju, jedinstven je proces i s gledišta moderne povijesti. Po prvi put je jedno poslijeratno društvo u, povijesno gledano, vrlo kratkom razdoblju, prevalilo put od nestabilne demokracije do društva koje prihvaća europske norme. Berlinski povjesničar Holm Sundhaussen jedan je od rijetkih europskih povjesničara koji se nekoliko desetljeća sustavno bave regijom jugoistočne Europe. Njegova djela u međuvremenu su postala standardna literatura na njemačkim katedrama povijesti. U razgovoru za Deutsche Welle Holm Sundhaussen po prvi put govori o povijesnim aspektima primanja Hrvatske u Europsku uniju i o procesu koji je prethodio ovom događaju.

DW: Presuda hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku potaknula je i tvrdnje kako je Haaški tribunal svjesno skinuo optužbu s Hrvatske, isključivo zato da EU u svojim redovima ne bi imala jednu članicu za koju je jedan međunarodni sud dokazao da je nastala kao plod „zločinačkog poduhvata“. Kako vi gledate na te teorije?

Ja to držim za jednu od uobičajenih teorija zavjere. U tom procesu se nije radilo o utemeljenju ili legitimnosti hrvatske države nego o tome je li tijekom hrvatskih vojnih operacija došlo do ratnih zločina. No sve da je Haški tribunal u drugoj instanci i potvrdio prvostupanjsku presudu, to bi bila osobna presuda a ne presuda hrvatskoj državi. Pregovori između Hrvatske i Europske unije odvijali su se neovisno od procesa u Den Haagu i počeli su davno prije izricanja presude. Uvjet za uspješno okončanje pregovora bila je suradnja s Haaškim tribunalom a ne oslobađajuća presuda za generale. Mislim da je medijsko praćenje presude Gotovini, Čermaku i Markaču slijedilo jedan ustaljeni obrazac: uvijek kada je netko iz vlastitih redova, vlastite nacije, osuđen, tada je Haški tribunal politički motiviran sud. U isto vrijeme, ako je netko iz suprotnog tabora osuđen ili netko od vlastitih oslobođen, tada se o Haaškom tribunalu više ne govori kao o političkom. To je već postalo nekom vrstom rituala svejedno kakvu presudu sud u Den Haagu izrekne, uvijek joj slijede ovakve teorije zavjere.

Od država nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije Slovenija je već postala članicom Europske unije, Hrvatska slijedi a i ostalim zemljama regije je ulazak u EU najvažniji politički cilj. Mislite li da će integracijom u EU zemlje na području bivše Jugoslavije definitivno pronaći mir?

Holm Sundhaussen

Holm Sundhaussen

Mislim da je to u svakom slučaju odlučujući korak. To sigurno nije 100-postotno jamstvo no činjenica je da je EU dosad uspješno gušio konfliktni potencijal između svojih članica ali i članica naspram zemalja koje nisu u EU. I premda je naša trenutna percepcija Europske unije, zbog svih financijskih poteškoća, nešto pomaknuta, ne smijemo zaboraviti velike zasluge koje je ova zajednica ostvarila u borbi za pomirenje među narodima Europe.

Hrvatska kao posrednik ali ne i vođa

Hrvatska se ubuduće vidi, i u tome ju podržavaju druge članice EU-a, kao neka vrsta posrednika između Bruxellesa i ostatka regije. Vjerujete li, obzirom na ne tako davnu prošlost, da će zemlje u regiji prihvatiti tu vodeću ulogu Hrvatske?

Hrvatska tu zaista može odigrati važnu ulogu kao posrednik između Bruxellesa i regije no to podrazumijeva da neke vlastite interese stavi u pozadinu. Dovoljno je samo da se podsjetimo kako je to bilo kad je Slovenija ušla u EU. Tada je i ona slovila kao važan posrednik između Bruxellesa i regije. No to Ljubljanu nimalo nije sprječavalo u tome da zbog neriješenih graničnih pitanja blokira pristupni proces Hrvatske. No mislim da ipak treba razlikovati posredničku ulogu s vodećom ulogom. Tko sebe pokušava staviti u poziciju vođe time si automatski stvara protivnike. Ali kao posrednik bi Hrvatska zaista mogla odigrati važnu ulogu.

U posljednje vrijeme se pokušava u dijelovima hrvatskih medija umanjiti uloga Hrvatske u ratnim djelovanjima u BiH. Između ostalog povjesničar Ivo Lučić tvrdi da Tuđman i Milošević nikad nisu pregovarali o podjeli Bosne i Hercegovine.

Mislim da treba kao prvo spomenuti činjenicu da je Ivo Lučić bio političar i to političar koji je među Hrvatima u Bosni i Hercegovini odigrao važnu ulogu i stoga ne čudi da on danas na te događaje gleda drugačije nego ja i drugi promatrači izvana. Nekoliko vodećih hrvatskih političara, među kojima je prije svega Stipe Mesić, opetovnao su pa i pred Haškim tribunalom, potvrdili da je Tuđman davao opaske o podjeli BiH. Povrh svega Tuđman je u nekoliko navrata iznio mišljenje kako je BiH umjetna tvorevina Titovog razdoblja i isto tako je u više navrata govorio o uspostavljanju Hrvatske u povijesnim granicama. Što god je on pritom mislio, jedno je sigurno: postojeće republičke granice sigurno nije imao na umu. I tijekom jednog razgovora s hrvatskim političarima u BiH krajem prosinca 1991. Tuđman je govorio o povećanju teritorija Hrvatske. Tomu još treba pridodati i razgovore koji su tijekom rata vođeni između hrvatskih i srpskih političara u BiH o podjeli ove zemlje. I na kraju „rat unutar rata“ koji je vođen između Bošnjaka i Hrvata govori o namjerama da se BiH podijeli. Taj rat je zasigurno imao i lokalne uzroke ali bez te pozadinske ideje o podjeli sigurno ne bi u tolikoj mjeri dobio na žestini. Ja ne tvrdim da je ikad postojao formalni sporazum o podjeli BiH no razgovori su se vodili i to o podjeli granica. Do podjele na kraju nije došlo jer je međunarodna zajednica od samog početka više nego jasno dala do znanja da to neće prihvatiti. To je posebno utjecalo na Tuđmana koji je ipak od samog početka bio u slabijem položaju nego Milošević.

U vašoj knjizi "Jugoslavija i njezine zemlje slijednice 1943. - 2011." na nekoliko mjesta aludirate na Tuđmanove slabosti kao političara, bilo da se radi o procjenama ili pregovorima.

Tko je dijelio Bosnu i Hercegovinu?

Tko je dijelio Bosnu i Hercegovinu?

Mislim da je Tuđman naštetio ne samo svojem osobnom nego, obzirom da je bio njezin predsjednik, i ugledu Hrvatske. Tu su prije svega njegovi pokušaji rehabilitacije NDH, zatim karakteriziranje Jasenovca „radnim logorom“ i istovremeno smanjenje broja žrtava ovog logora. Mislim da su te intencije s pravom izazvale nerazumijevanje ali i zgražanje. I neki dijelovi njegove knjige „Bespuća povijesne zbiljnosti“ su jednostavno čisti antisemitizam. Tu se doduše ne radi o Tuđmanovim riječima nego o citatima koje je međutim, za razliku od drugih citata u knjizi, ostavljao nekomentiranima. Tu se još može pridodati i činjenica da je Tuđman dopuštao obnove ustaških simbola u javnosti, da je iz egzila doveo nacionaliste kojima je dao istaknute pozicije, te na kraju i mijenjanje statusa Srba u Hrvatskoj iz ravnopravnog naroda u nacionalnu manjinu. Tuđman je morao znati da je time stvorena jedna vrlo eksplozivna atmosfera koja je išla na ruku i tvrdolinijašima iz srpskih redova. Sve to skupa politički nije bilo mudro i dovodi u sumnju njegove državničke sposobnosti.

Pročitajte na sljedećoj stranici - Problem s elitama

Preporuka uredništva