1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Druga obljetnica ubojstva Z. Đinđića

Upravo uz drugu obljetnicu ubojstva srbijanskoga premijera Zorana Đinđića Christof Sodemann i Dušan Veličković javnosti su predstavili dokumentarni film «Đinđić – jedan život» koji će televizijska publika u Njemačkoj i Srbiji vidjeti ovih dana.

default

Autori filma Christof Sodemann i Dušan Veličković nisu imali namjeru napraviti nekritički ep o Đinđiću, već su htjeli objektivan način sagledati njegov životni put, a prvenstveno njegovo političko djelovanje. U tome su i uspeli. Film nije prešutio ništa. Ni Đinđićevu naklonost militantnim protivnicima izgradnje aerodroma u Frakfurtu , u vrijeme dok je tamo pisao svoju doktorat, kao ni njegov sastanak sa Karadžićem i koketiranje sa nacionalistima u Srbiji. Jedan od autora filma, inače Đinđićev kolega iz studentskih dana, Dušan Veličković priča: "Nisam htio zaobići te neke kontroverzne detalje iz njegovog političkog života, na kraju i iz života općenito, jer svaka životna priča ima različite momente koji mogu biti kontroverzni. Ni jedan život ne teče pravolinijski i jednostavno."

Drugi autor, Christof Sodemann kaže da mu je žao što nije imao priliku upoznati Đinđića, ali da je uvijek bio fasciniran njegovom životnom pričom te dodaje: "Bio sam svestan da postoje klišei o Đinđiću. Na primjer da je bio opsjednut vlašću i da je sve radio zbog vlasti. To je stereotip koji nije rasprostranjen samo u Srbiji, već je prisutan i u medijima u Nemačkoj . Poslije svega mogu reći da u to ne vjerujem. On je sigurno bio svjestan toga što znači vlast, ali znao je to da korsti. Ako promatrate njegov život, onda je jasno da su ga vodili ideali ili izazovi da svlada teške situacije".

U filmu su korišteni dokumentarni materijali, kao što je Miloševićev govor na Gazimestanu, demonostracije 1990. godine, protesti zbog izborne krađe 1996. i 1997.godine, studentski prosvjedi 1968., snimci nekadašnjeg neospornog jugoslavenskog vođe Tita, kao i do sada još neobjavljene Đinđićeve fotografije i malo poznati detalji iz njegovog života u Njemačkoj. Bivši njemački veleposlanik u Beogradu, Kurt Leonberger smatra da je Đinđić precijenio svoju mogućnost snalaženja i sporazumijevanja s društvenim krajnostima: "Vjerujem da je Đinđić, a to je vjerojatno bio i glavni razlog njegova tragična kraja, precijenio svoju sposobnost da sa svima taktizira:bez obzira radi li se o desničarima, ljevičarima, crkvi ili mafijaškim krugovima. Mislim da je morao povući jasnu crtu između demokrata i nedemokrata i kriminalaca."

Dobar poznavtelj prilika na Balkanu i nekadašnji međunarodni upravitelj Mostara Hans Koschnick , govoreći o značaju pojave Đinđića na političkoj sceni Srbije, za naš program kaže: "Znam da je za razvoj modernog srpskog društva Đinđić bio moderan političar koji je svojim teoretskim i praktičnim, pravim angažmanom dao građanima Srbije drukčije perspektive. Upoznao sam ga ranije, još dok je bio emigrant u Njemačkoj, vidio sam ga kasnije kada je bio gradonačelnik Beograda, sretao sam ga na mnogim međunarodnim konferencijama i uvijek sam ga doživljavao kao građanina Europe, koji je vrlo bio svjestan svog srpskog porijekla".

Đinđiću sudbinu je možda najbolje od svih ,odmah poslihe ubojstva, u jednoj rečenici sažeo pisac Dragan Velikić, koji je napisao kako nije slučajno što je Đinđić ubijen u trenutku kada je od politačara prerastao u državnika.