1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Druga šansa za Nabucco

Međunarodni poker oko kaspijskog plina se nastavlja. Početak gradnje Transanatolijskog plinovoda TANAP bio je povod za Andreja Gurkova da iznese svoju viziju međunarodne energetske suradnje.

Nabucco bi trebalo reanimirati. Oko toga su se nedavno u Sofiji sporazumjeli azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev i bugarski premijer Bojko Borisov. Riječ je o projektu koji podržava Europska unija, a koji je Moskva svojevremeno spriječila. No, sada je baš ruski predsjednik Vladimir Putin taj koji hoće udahnuti novi život tom infrastrukturnom pothvatu: državni koncern Gazprom bi čak mogao izvući najveću korist od toga.

Poker oko kaspijskog plina

Nabucco je za Moskvu do sada uvijek bio trn u oku, jer je taj plinovod bio konkurencija Južnom toku. Doduše, ne treba zaboraviti slijed događaja: najprije je tu bio Nabucco, jer je to htio austrijski energetski koncern OMV još 2002. – s namjerom da se plin iz zemalja oko Kaspijskog mora provede do Europe bez sudjelovanja Rusije. Da bi to omeo Kremlj je 2006. iznio ideju Južnog toka, koji je u Europskoj uniji trebao prolaziti praktično kroz iste zemlje: Bugarsku, Mađarsku i Austriju.

Projekt Nabucco je u tom odmjeravanju snaga bio slabiji, jer njegovi inicijatori jednostavno nisu uspjeli osigurati dovoljno plina. Jedino su mogli pouzdati se u zalihe Azerbajdžana, dok su dogovori s Turkmenistanom, Irakom i Iranom bili i ostali samo provizorni. S druge strane, Rusija je imala sigurne količine plina i samim time i jake karte u rukama.

Tako je odbačena ideja o plinovodu Nabucco koji je trebao počimati na istočnoj granici Turske i voditi do Austrije. Sada će azerbajdžanski plin biti proveden preko čitavog turskog teritorija do granice EU-a (Grčka i Bugarska) i to Transanatolijskim plinovodom (TANAP) čija gradnja upravo počinje. Kada je riječ o daljnjem provođenju tog plina, postojale su dvije opcije: skraćena verzija Nabucca (Nabucco-zapad) koja je trebala počimati na bugarsko-turskoj granici i prekojadranski plinovod (TAP) koji bi preko Grčke, Albanije i Jadranskog mora vodio do Italije.

Problematična odluka Vladimira Putina

Azerbajdžan i njegovi partneri su se u ljeto 2013. odlučili za TAP, što je zapravo značilo definitivni kraj Nabucca. No, 1. prosinca 2014. ruski predsjednik Vladimir Putin je za vrijeme posjeta Turskoj iznenada najavio da odustaje od projekta Južni tok. Nije mu bilo pravo što Bruxelles nije želio dodijeliti poseban status tom projektu i što je EU inzistirao na svojim pravilima da ne može isti koncern biti vlasnik i plina i plinovoda i biti distributer za krajnje korisnike. Kremlj je zato naredio Gazpromu da još južnije gradi poseban plinovod – Turski tok.

Andrey Gurkov

Andrej Gurkov

Ta odluka je problematična jer na tursko-grčkoj granici, gdje bi se nalazio kraj plinovoda, EU nema infrastrukturu kojom bi mogao prihvatiti i dalje transportirati 50 milijardi prostornih metara plina godišnje. Zbog toga je Gazprom sve nervozniji. Šef koncerna Aleksej Miller je u siječnju od EU-a zatražio da što prije počne s postavljenjem takvog sustava. Tako je postalo jasno da će Nabucco morati biti izvučen iz arhiva, jer je to jedini projekt koji je dovoljno razrađen i ima dovoljne kapacitete za ostvarivanje tog zadatka.

Mogući scenarij

Uz nešto mašte, mogla bi se zamisliti sljedeća slika: za četiri do pet godina, na zapadu Turske, u blizini granice s Bugarskom i Grčkom, nastaje veliko plinsko čvorište. Tu se završavaju TANAP i Turski tok a počinju TAP i Nabucco-zapad. Ta dva plinovoda su, prema zakonima EU-a, na raspolaganju svim isporučiteljima, te tako azerbajdžanski i ruski plin teku dalje na zapad odnosno sjeverozapad.

Takvo rješenje bi koristilo svima: Azerbajdžan i Rusija bi dobili infrastrukturu koja je u stanju transportirati njihov plin; u Turskoj bi se nalazilo čvorište koje bi u budućnosti moglo biti zanimljivo i za Turkmenistan, Iran i Irak. Grčka, Bugarska i druge zemlje mogle bi ubirati takse za tranzit. A Europska unija bi napokon postigla da isporučitelji i plinovodi budu nezavisni jedni od drugih. To bi bio lijep primjer međunarodne ekonomske suradnje!

Preporuka uredništva