Drakonska kazna koja je zapravo - vic

Najvažnije pitanje - hoće li Lance Armstrong nakon odluke anti-dopinške agencije USADA izgubiti i svojih sedam naslova pobjednika najvažnije biciklističke utrke na svijetu, Tour de Francea, ostaje i dalje otvoreno. USADA bi mu ih oduzela, dok su organizatori utrke prilično suzdržani i najavili su kako će još malo pričekati da se o tome dogovore druga nadležna tijela i organizacije.

Ono što je sada, međutim, poznato je da ih nekadašnji njemački biciklistički as Jan Ullrich koji je u utrkama 2000., 2001. i 2003. osvojio drugo mjesto - ne želi. "Sigurno se neću kititi tuđim perjem. Tih godina je Lance bio jednostavno bolji od mene. To prihvaćam - i onda i sada", izjavio je Ullrich u subotu (25.08.) i dodao kako mu je žao zbog onoga što se događa s Armstrongom: "Ja nisam netko tko se veseli nevolji drugoga. Nisam tip koji bi želio da mu se titule dodijele godinama kasnije za zelenim stolom, to me uopće ne zanima."

Sve prijestupnik do prijestupnika...

Ullrich jako dobro može razumijeti Armstronga jer je i on prošao kroz sličnu priču. I on je naime dopinški "grešnik" i to ima crno na bijelo. Početkom ove godine su ga nadležne insitucije zbog toga kaznile zabranom natjecanja na dvije godine i poništile mu sve pobjede od 1. svibnja 2005. Bila bi, stoga, doista svojevrsna ironija da jedan dopinški prijestupnik sada ovako profitira od drugoga - pogotovo i zato što malo tko nakon svega vjeruje da je Ullrich, pobjednik Tour de Francea 1997. godine, prije svibnja 2005. bio sasvim čist. Veliko je pitanje i tko to u biciklističkom sportu uopće jest. I drugoplasirani na najvažnijoj biciklističkoj utrci na svijetu iz 2004., Nijemac Andreas Klöden, se naime, upravo brani od optužbi i očito postojećih dokaza da je uzimao nedozvoljena sredstva.

Ne čude stoga ni razumijevanje i solidarnost drugih kolega s Armstrongom. Peterostruki pobjednik Tour de Francea, Španjolac Miguel Indurain tako kaže: "Tu se igra neka čudna igra. Iz nekog nama nepoznatog razloga Armstrongovi neprijatelji žele osvojiti trofej i uništiti mu karijeru".

Sponzori mu vjerni

Sam Armstrong pak vrlo opušteno prihvaća odluku američke anti-dopinške agencije o doživotnoj suspenziji i poništavanju svih njegovih pobjeda. Jučer (u subotu, 25.8.) je dobro raspoložen sudjelovao u mountainbike-utrci u mondenom američkom skijalištu Aspenu. Takav stav je pravi melem na ranu njegovih brojnih fanova. Očito američka biciklistička legenda može računati s njihovom podrškom. Nakon objave odluke dopinške agencije, na račun njegove zaklade za borbu protiv raka je sjelo 78.000 dolara - dan prije samo 3.200. Ukupno je do sada njegova zaklada "Livestrong" skupila 500 milijuna dolara.

Time zapravo i sponzori javno demonstriraju lojalnost biciklističkoj zvijezdi: "Žao nam je što Lance Armstrong više neće smjeti nastupati na nekim natjecanjima i što su sada očito dovedene u pitanje i njegove titule. Ali Lance je uvijek tvrdio da je nevin i Nike planira i dalje podupirati i Lancea i njegovu zakladu koju je osnovao da bi pomogao oboljelima od raka", stoji u priopćenju proizvođača sportske opreme Nike. I drugi sponzori su najavili da će nastaviti suradnju s njime.

150 tisuća eura za jedno predavanje

To će Armstrongu sigurno dobro doći. On, naime, ne mora vratiti samo pokale, nego i premije koje idu s njima. Samo u slučaju Tour de Francea to bi značilo 3 i pol milijuna eura. Armstrong se, prema riječima, njegovog menadžera Billa Stapletona, međutim, ne treba bojati financijskih problema. Samo za jedno predavanje dobije honorar od 150.000 eura - godišnje absolvira 20-nastupa ove vrste. O sponzorskim ugovorima da i ne govorimo.

Brojni komentatori u njemačkim novinama na kaznu izrečenu američkom biciklističkom asu gledaju s podsmjehom i skepsom. Smatraju da je njegova predaja u borbi protiv doping-policije zapravo samo novi taktički potez uspjehom opsjednutog sportaša poznatog kao sjajnog taktičara. I to potez kojim želi još jednom demonstrirati svoju neranjivost. S 25 je Armstrong pobijedio rak iako su mu liječnici davali samo 40 posto šansi da će preživjeti. Tri godine kasnije je senzacionalno pobijedio na najvažnijoj utrci na svijetu, Tour de Franceu, i poslije toga još šest puta. Sumnje da uzima doping postoje već godinama, ali niti jedan test kroz koji je prošao nije se pokazao pozitivnim.

Kasna (ne)pravda?

Mnogi vide ovako kasnu odluku zapravo kao vic. Kazna izrečena Armstrongu - doživotna suspenzija - zvuči vrlo oštra, ali to se relativizira kada je riječ o sportašu koji ima 40 godina i koji je već odavno okončao svoju profesionalnu karijeru te nastupa u natjecanjima samo iz hobija. Sigurno bi ga puno više pogodilo oduzimanje titula i poništenje pobjeda, ali o tome može odlučiti samo Svjetski biciklistički savez UCI, a on za sada reagira suzdržano. To ne čudi kada se zna da su dužnosnici UCI-a u prošlosti često stali u obranu Armstronga. 2010. godine je Savez priznao da je od njega dobio dvije velikodušne donacije. Bivši Armstrongov kolega Floyd Landis je svojevremeno rekao da mu je Armstrong priznao kako se kod UCI-ja jednom novcem "iskupio" za pozitivni rezultat doping-testa.

Zašto je ova odluka američke dopinške agencije (USADA) došla baš sada, a ne onda kada bi bilo puno smislenije - dok je Armstrong žario i palio biciklističkom scenom? Indicija da kod ovog "čuda od biciklista" nije sve baš košer je i onda bilo dovoljno. Mnogi vjeruju da je jednostavno USADA-i nedostajalo hrabrosti. Jer kazniti tada Armstronga zbog dopinga značilo je srušiti jedan nacionalni sportski spomenik. Ali to je samo jedno od mogućih objašnjenja, možda i najbezazlenije.