1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Državna voda je ipak najbolja

Zapravo je samo desetak godina trajala neoliberalna groznica privatizacije komunalnih poduzeća. Na kraju, gotovo da nema grada koji nije požalio tu avanturu, a komunalna poduzeća se vraćaju u vlasništvo općina.

Pipa za vodu

Državna ili privatna voda?

Voda, osobito čista, pitka voda se čini da je posao s kojim ne možete učiniti ništa krivo: voda će se uvijek trebati, a i na područjima našeg planeta gdje je nekad čiste vode bilo u izobilju, više nitko niti ne pomišlja na rasipanje. Ali u modi privatizacije nije potrajalo dugo, da baš svi ubrzo požale što su se upustili u taj posao. Ovdje navodimo samo neke, od čitavog niza primjera:

1. Berlin

Kupači na Spreeu

Španjolska? Ne - Berlin koji je prepun rijeka i jezera

Glavni grad Njemačke je bio jedan od prvih koji se upustio u nemirne vode privatizacije svoga vodovoda, a koji se brine za čistu i otpadne vode gotovo 4 milijuna stanovnika.

Još 1992. je pretvoren u poduzeće, a od 1999. vlasnici su Berlin (50,1%), dok ostatak dijele njemački energetski koncern RWE i francuska tvrtka za vodoopskrbu Veolia Environnement. To je tada malčice popunilo kronično praznu blagajnu glavnoga grada Njemačke, ali ugovorom se investitorima jamči određene kamate na uložen novac - i to se vrlo brzo pretvorilo u ogroman problem.

Jer Berlin je europska metropola koja je među posljednjima dobila vodovod - tek 1852. Razlog je vrlo jednostavan i svakome tko je bio u tom gradu, ne treba to dugo objašnjavati: on leži na Spreeu i brojnim kanalima i jezerima sa nekoć kristalno čistom vodom, a građanima je sve do tada bilo više nego dovoljno preko 5.600 izvora i vodocrpilišta koliko ih je Berlin imao.

Vode u izobilju, a račun sve veći!

Berlinski gradonačelnik Wowereit i premijer Dubaia Al Maktoum

'...a i voda je kod nas podjednako skupa kao i kod vas!'

Ali usprkos tom obilju vode, cijena kubičnog metra je nakon privatizacije - uporno i neprestano rasla da bi konačno bila nekoliko puta veća od prvobitne cijene za kubični metar! Tako je račun za vodu u Berlinu - za istu količinu potrošene vode - među najvišima u čitavoj Njemačkoj. Sve je to građane natjeralo čak na referendum održan prošle nedjelje (13.2.) u kojem je, po konačnom rezultatu, gotovo 666.000 građana zahtijevalo od grada Berlina da objasni sve detalje, kako je uopće došlo te nesretne privatizacije.

Ali niti referendum, niti građani ne mogu samo tako poništiti ugovor o djelomičnoj privatizaciji: to je moguće samo novcem, velikim novcem kojeg Berlin jednostavno nema. Čak i ako grad ne bi bio prisiljen plaćati kaznu za povlačenje iz ugovora, još uvijek ostaje glavnica od oko 3,3 milijarde eura gdje treba onda isplatiti privatne investitore. Drugim riječima: njemačka metropola na vodi će i dalje imati skupu vodu u svojim cijevima.

Na slijedećoj stranici: Bochum i "Cross-Border-Leasing"

Preporuka uredništva