1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Dozvoljeno obožavanje ampule s papinom krvi

Kada u nedjelju (1.5.) na Trgu Sv. Petra u Rimu papa Benedikt XVI proglasi blaženim svog prethodnika Ivana Pavla II, masi vjernika će biti predstavljena nova u zbirci relikvija katoličke crkve - ampula krvi bivšeg pape.

Jasan zahtijev - odmah proglasiti Ivana Pavla II svetim

Jasan zahtijev - odmah proglasiti Ivana Pavla II svetim

Svijeće za Wojtilu

Svijeće za Wojtilu

"Santo subito" - odjekivali su povici tog 8. travnja 2005. na Trgu Svetog Petra u Rimu i odjednom je ceremonija odavanja počasti upravo preminulom papi Ivanu Pavlu II izgubila svoju tužnu notu. Okupljena masa vjernika - prema procjeni ih se tog dana u Rimu okupilo oko četiri milijuna - je tražila da se omiljenog, govoro obožavanog papu odmah proglasi svecem.

Papin nasljednik, Benedikt XVI, taj zahtijev nije bio u stanju doslovno ispuniti - crkveno pravo ga je u tome spriječavalo - ali se požurio koliko je mogao. Za vatikanska mjerila izuzetno brzo - svega šest godina i 29 dana nakon smrti, Ivan Pavao II će biti uzdignut na viši stupanj obožavanja - biti će proglašen blaženim.

Veliko međusobno poštovanje - Kardinal Joseph Ratzinger i papa i Ivan Pavao II

Veliko međusobno poštovanje - Kardinal Joseph Ratzinger i papa i Ivan Pavao II

To je najbrži postupak te vrste u povijesti Vatikana. Papa Benedikt na taj način čak prstiže svog preminulog prethodnika - Ivan Pavao II je svojevremeno izazvao priličnu pažnju javnosti kada je nakon samo šest godina i 44 dana proglasio blaženom Majku Terezu.

Nova relikvija - papina krv

Jedan od vrhunaca ceremonije proglašenja Karla Wojtile blaženim bit će podastiranje hodočasnicima, kojih se ovaj puta očekuje oko pola milijuna, nove relikvije - ampule s krvlju preminulog pape. Ampula će biti pokazana u vrijednom relikvijaru, a radi se o jednoj od četiri ampule s krvlju koja je uzeta Ivanu Pavlu II dok je ležao na samrtnoj postelji u bolnici. Od tog trenutka, nakon samog čina proglašavanja preminulog pape blaženim, ta se relikvija može i službeno obožavati - tim više što je u tradiciji katoličke crkve da se relikvijama pridaju iscjeliteljska i čudotvorna svojstva.

Pojam relikvije je latinskog podrijetla i znači ostatak, a uglavnom se odnosi na posmrtne ostatke, ponekad i na osobne predmete blaženika odnosno svetaca. Ti ostaci onda postaju predmetima vjerskog poštovanja i obožavanja. Ova tradicija je u katoličkoj crkvi vrlo stara i naslanja se na predkršćansku, antičku tradiciju kulta mrtvih. Od šestog stoljeća se relikvije u kršćanstvu pohranjuju u relikvijare ili moćnike kojima se ukrašavaju oltari u crkvama.

Relikvijar u kelnskoj katedrali s navodnim ostacima tri kralja

Relikvijar u kelnskoj katedrali s navodnim ostacima tri kralja

Usko vezan uz kult relikvija je i kult vjerovanja u njihovu čudotvornost - vjeruje se u njihovu posebnu iscjeliteljsku moć i zbog toga im se klanja i moli. Od vremena Martina Luthera protestanti su u svom odvraćanju od Vatikana i katoličke crkve prestali i sa štovanjem relikvija, njihov veliki broj je tijekom narednih stoljeća unušten.

"To je šamanizam"

Nakon njenog izlaganja pogledima i molitvama vjernika u Rimu, ampula s krvi će biti prenešena u Krakov u Poljskoj. Tamo je baš na inicijativu pape Wojtile izgrađena bazilika Božjeg milosrđa i tu će relikvija biti trajno pohranjena. Ceremonija proglašenja blaženim pokojnog pape biti će naravno i tu direktno prenošena s Trga Svetog Petra, a očekuje se dolazak oko 100 000 vjernika. Oduševljenje u Poljskoj tim činom je veliko, prvi poljski papa tu već odavno ima u narodu status "sveca".

Ali baš ritual s relikvijom krvi izaziva i među pozitivno nastrojenim Poljacima izvjesne sumnje i nelagodu. Tako je vać u siječnju jedan svećenik iz Krakova zatražio da crkva službeno objasni da li su ampule s krvi na samrtnoj postelji papi uzimane baš s ciljem da ih se pretvori u relikvije nakon njegova proglašenja blaženim. U svom odgovoru crkva je to zanijekala. Službeno Vatikan navodi da su ampule s krvi svojevremeno uzimane zbog eventualne infuzije, ali da do toga nažalost nije došlo - i ampule su naprosto sačuvane. Uz pomoć posebne kemikalije krv u njima je i dalje u tekućem stanju.

Skeptičan je i poznati jeziut i profesor na katoličkom sveučilištu Waclaw Oszajca. On izražava bojazan da bi se relikvije mogle promatrati kao talismani, što je protivno kršćanskom učenju. A još su kritičniji studenti krakovskog Papinskog sveučilišta: 20-godišnja Angelica smatra da se tu radi o "šamanizmu", i da bi umjesto tih zastarjelih relikvija prije trebalo poštivati pokojnog papu zbog njegovog međureligijskog dijaloga kojeg je poticao i njegovim mirovnih poruka.

Nesreća u kojoj je stradao Robert Kubica (6. veljače 2011. u Andori)

Nesreća u kojoj je stradao Robert Kubica (6. veljače 2011. u Andori)

Slučaj Kubica - vjera ili praznovjerje?

Upravo u Poljskoj, zemlji koja važi za vrlo katoličku, je vjera u relikvije i njihovu iscjeliteljsku moć vrlo proširena. Posebno veliku pažnju javnosti privukao je slučaj vozača formule 1 Roberta Kubice. Ovaj mladi vozač rođen upravo u Krakovu je u veljači doživio tešku nesreću za vrijeme jedne probne vožnje u Italiji. Tom je prilikom teško ozlijeđen, doživio je više prijeloma. Kao vjernik on je zamolio da mu daju medaljon u kojem je bila kap krvi Ivana Pavla II i mali dijelovi ogrtača koji je preminuli papa nosio. Bio je uvjeren da će mu to pomoći pri ozdravljenju. Usprkos višestrukoj operaciji, Kubica se vrlo brzo oporavio i ranije no što se predviđalo je napustio bolnicu. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je većina Poljaka uvjerena kako je ta relikvija ubrzala proces iscjeljenja.

Taj slučaj ipak neće ući u službenu kroniku Vatikana kao čudo, za razliku od ozdravljenja časne sestre Marie Simon-Pierre, koja je navodno ozdravila od parkinsonove bolesti nakon što je teško bolesna uz krajnje napore na komadu papira napisala ime tada već pokojnog Ivana Pavla II. Već sljedećeg dana njeni su bolovi nestali i ona je mogla normalno hodati i pisati. To iscjeljenje je službeno pripisano kao čudo koje je izvršio pokojni papa, što je jedan od službenih uvjeta koje je potrebno ispuniti da bi se nekoga proglasilo blaženim. A to je pak preduvijet proglašenja svetim....Santo subito - u slučaju katoličke crkve to "odmah" traje možda malo duže, ale možda ipak ne i predugo.

Autor: Zoran Arbutina

Odg. ur.: N. Kreizer

Preporuka uredništva