1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Dosta je bilo štednje!"

Članice Europske unije ne bi trebale samo štedjeti, već investirati, kako bi svladale aktualnu krizu. To je u razgovoru za DW izjavio Patrick Itschert, zamjenik glavnog tajnika Europske udruge sindikata.

DW: Gospodine Itschert, što je Vaša najvažnija poruka povodom Praznika rada?

Patrick Itschert: "Naša je poruka da EU svakako mora promijeniti kurs i da bi vrhovni cilj gospodarske i financijske politike trebao biti poticanje rasta i stvaranje radnih mjesta, a ne ova sadašnja slijepa politika štednje i politika konkurentnosti koju se vodi isključivo preko visine plaća.

Gdje se mi trenutno nalazimo, kad se radi o krizi u Europi? Hoćemo li uskoro ugledati svjetlo na kraju tunela ili nas čekaju još gora vremena?

Patrick Itschert

Patrick Itschert

Komisija i Vijeće zemalja članica EU-a najavili su nam doduše svjetlo na kraju tunela, ali kad malo bolje pogledam najnovije konjunkturne prognoze Europske komisije od prije nekoliko mjeseci, onda se stvari ipak neće popraviti. Nažalost mi još nismo na putu izlaska iz tunela.


U Europi se razilaze mišljenja o načinu svladavanja krize. Neke vlade poput njemačke tvrde da se mora reducirati državne deficite, reformirati tržište rada i biti konkurentniji na tržištu. Gospodarski uspjeh u Njemačkoj očito potvrđuje ispravnost tog načina gledanja. Ali na drugoj strani francuska vlada kaže da ta politika nije funkcionirala, barem ne u južnim zemljama, gdje raste stopa nezaposlenosti, a sve je izraženija i recesija. Tko je u pravu?

Da, Europa nije jedinstvena. Njemačkoj ide dobro. Nema se tu što mudrovati. Kao odgovorni sindikalci mi kažemo i da je važna proračunska disciplina. Europa nije otok. Mi moramo ostati konkurentni na tržištu. Ali mora se i reći da je Njemačka tako uspješna samo zato što izvozi u susjedne zemlje. To je do sada bilo moguće jer je Njemačka imala mušterije i potrošače u svom susjedstvu. Ali kad bi sve zemlje slijedile Njemačku, kad bi svaka zemlja "pritiskala" plaće, onda bi na cjelokupnom europskom tržištu opala potražnja.

Vi se zalažete za labavljenje politike štednje. Ali zar to ne bi dodatno povećalo javni dug, a time i muke dužnika?


Ne, to nije istina. Politika štednje pokazuje da je istina baš suprotna tomu. Politika štednje ne pomaže u pokušaju kontroliranja visine zaduženja. Usporedite dugove iz 2009. i 2012. U Portugalu je, primjerice, u tom razdoblju zaduženje poraslo s 84 na 124 posto bruto domaćeg proizvoda. U Španjolskoj s 56 na 84 posto. U Grčkoj od 133 na 157 posto. U mojoj domovini Belgiji u 1995. smo imali stopu zaduženja od 135% BDP-a. U roku od 15 godina i bez socijalnih drama mi smo reducirali dug za trećinu, na 90%. Da, potrebna nam je proračunska disciplina, ali ne za vrijeme recesije. To je štetno. I druga stvar: mi se zalažemo za donošenje investicijskog plana, ulaganja u održive, "zelene" projekte primjerice. Naši njemački sindikalni kolege to nazivaju "Marshallovim planom". Taj nam je investicijski program potreban kako bismo ostvarili održivi rast, s njim se možemo boriti protiv nezaposlenosti. I njega se ne bi trebalo financirati na nacionalnoj, već na europskoj razini.

Koliko opasnim smatrate produbljenje gospodarskog jaza između sjevernih i južnih članica EU-a?

Španjolci prosvjeduju protiv politike štednje

I Španjolci (baš kao i Portugalci, naslovna fotografija) prosvjeduju protiv politike štednje

To je jako opasno. Sadašnja politika potiče taj jaz. I šefica Međunarodnog monetarnog fonda Lagarde smatra da su prevelike razlike loše za privredu. Da, došli smo do točke na kojoj i predsjednik Europske komisije Barroso kaže da su socijalne i gospodarske posljedice krize dotakle jednu (opasnu, op.p.) granicu. Imam osjećaj da neki ljudi konačno shvaćaju što se događa.

Trenutne napetosti na relaciji Sjever-Jug dijelom se temelje i na različitim kulturama, mentalitetima i povijesnim iskustvima. Finski radnici primjerice na stanje gledaju drugačije od grčkih radnika, a poljski posloprimci ih vide drugačije od britanskih. Vaša udruga zastupa interese svih europskih radnika. Funkcionira li to? Imaju li svi Europljani uopće zajedničke interese?

To je kao u jednoj obitelji. Europski sindikalni pokret je velika obitelj. Kao i u pravoj obitelji, Vi morate objasniti da postoji nekoliko pravila, naravno da postoje razlike u mišljenjima, ali ima i solidarnosti. A u ovim kriznim vremenima solidarnost je posebno važna.

S Patrickom Itschertom razgovarao je Cristoph Hasselbach/sm