1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Dom koji nije dom

Umjesto da siromašne strance, najčešće tražitelje azila, smještaju u miješane četvrti, njemačke vlasti ih koncentriraju u pojedine dijelove grada. I problemi se povećavaju: izolacija u getu, nezaposlenost i nasilje.

Tražitelji azila u sobi jednog izbjegličkog centra

Snovi o boljem životu često se rasplinjuju već u izbjegličkom centru

Slabom točkom u integraciji stranaca u Njemačkoj mnogi stručnjaci smatraju pogrešnu stambenu politiku prema najsiromašnijima. Umjesto da pridošlice smještaju u miješane četvrti, vlasti ih koncentriraju u pojedine dijelove grada. Tamo se problemi samo uvećavaju: izolacija u getu, nezaposlenost, nasilje i visoka stopa kriminala. Što takav život u izbjeglištvu znači za djecu, najbolje se vidi na primjeru jednog albanskog dječaka u Hamburgu.

Adresa koja odmah kaže sve

"Zdravo. Zovem se Enis. Imam 13 godina i rođen sam u Hamburgu. Moja obitelj je došla s Kosova i ja živim na adresi Billstieg 13". Enis, nazovimo ga tako, jer se on ne želi predstaviti pravim imenom, već četiri godine živi u izbjegličkom centru usred hamburškog industrijskog područja. 450 izbjeglica živi ovdje, polovica njih su djeca. Većina iz bivše Jugoslavije i Afganistana.

Ispred jadnog od njemačkih ureda za pitanja azilanata i izbjeglica

Ispred jednog od njemačkih ureda za pitanja azilanata i izbjeglica

"Stanovi, a ni sve ostalo tu nije baš dobro. Sa svim tim grafitima i sličnim stvarima", kaže Enis koji sanja o privatnom stanu, u zgradi u kojoj nema nereda. Za razliku od situacije u Billstiegu. Petkom poslije podne je još mirno. Vani kiša lije kao iz kabla.

Enis ne skida mobitel s uha. Nervira ga neka ga djevojčica. Dosadno mu je dok čeka autobus. Gleda na sat. Autobus ovuda prolazi tek jednom na sat. Vozi se u obližnji šoping-centar. Ide na ručak. U tom je centru Enis skoro svaki dan. Kao uostalom i većina dječaka iz njegove zgrade.

"Prije sam zapravo bio s njima svaki dan vani. Radili smo puno gluposti. Ali zadnju godinu-dvije više se ne družimo toliko", priča on.

Panorama Hamburga

Bogati Hamburg ima i siromašnih četvrti u kojima smještaju uglavnom izbjeglice

Nakon velikog tanjura tjestenine u jednom kineskom fast-food restoranu, Enis sjeda na stepenice ispred prodavaonice C&A. Tamo radi njegova 17-godišnja sestra Violetta. Ona je jedina u obitelji koja ima dozvolu za rad. Enis je često čeka poslije posla. "U našem kvartu nikad ne znate hoće li je netko na autobusnoj stanici uvrijediti ili nešto slično. A kad sam ja tu, takvo što se ne događa."

Na putu kući autobus je prepun stranaca. Svi se voze prema izbjegličkom centru. Brat i sestra se svađaju kojim bi putem trebali ići od stanice do stana. Već je pao mrak i na Violetti se vidi da ju je strah.

Prizor s jednog njemačkog kolodovora

Izbjeglice na njemačke kolodvore stižu puni nade, ali stvarnost koja ih dočeka nije tako ružičasta

Dom koji nije dom

Kod kuće, u haustoru, miriši na hašiš. Trojica starijih dječaka stoje na stepeništu. Posjetitelju može odmah biti jasno zbog čega policija često posjećuje ovu zgradu. U stražnjem dvorištu stoji jedna na pola izgorena fotelja i bezbroj nagorjelih kanti za smeće.

Djeca tražitelja azila iz Afganistana za koje je organizirana plesna radionica

Djeca tražitelja azila iz Afganistana koja su imala malo više sreće. Za njih je organizirana plesna radionica

U stanu, Enis pokazuje sobu koju dijeli sa svojim starijim bratom. "Jako bih volio imati vlastiti pisaći stol!" U cijelom stanu nema niti jedne jedine stolice. Svoje zadaće Enis piše ili na krevetu ili na stoliću pored kauča. On otvara udžbenik iz engelskog, dok se u pozadini čuje televizor. Ali ne može se koncentrirati, a nitko se njime ne bavi. Otac ili nije tu ili sjedi u svojoj sobi i puši. Majka, koja je zapravo draga žena, sva je bezvoljna nakon silnih bračnih svađa i nezadovoljstva što ni nakon 16 godina u Njemačkoj nema dozvolu za rad.

Svaki dan kao onaj prethodni

Jutro u stanu započinje isto kako je sinoć završila večer. Enis sjedi umoran u svojoj sobi. Njegova sestra Violetta ulazi s uređajem za karaoke, kako bi ga malo razveselila.

Po prvi put u zadnjih nekoliko dana Enis izgleda malo vedrije. Ali tipičnog dječjeg smjeha kod njega svejedno nema.

Autorica: Kathrin Erdmann/ S. Kobešćak

Odg. ur.: D. Dragojević

Preporuka uredništva