1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Dogovor s Iranom je velika greška"

Povijesni sporazum s Iranom šalje potpuno pogrešne signale. Zapad je morao postaviti oštrije uvjete Teheranu, smatra politolog Gerald Steinberg sa Sveučilišta Bar-Ilan u Jeruzalemu.

Deutsche Welle: Profesore Steinberg, kako će se ovaj sporazum odraziti na situaciju na Bliskom istoku?

Gerald Steinberg: Svaki dogovor koji legitimira nuklearni program, predstavlja povredu Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Postojao je čitav niz aktivnosti Irana, koje će se sada pokušati prikriti. Ne postoji puna odgovornost i obećanje da se to neće ponoviti. Ludi koji su to činili i dalje pregovaraju i odlučuju o cijelom procesu, poput Hasana Rohanija (predsjednika Irana od 2013. godine - op. red.) i drugih.

Ovaj sporazum sigurno ne predstavlja podršku Sporazumu o neširenju nuklearnog oružja. On donosi i dodatnu štetu. U međuvremenu promatramo i druge države poput Turske, Saudijske Arabije ili Egipta koje razvijaju opcije koje sada Iran ima na raspolaganju. Ne želim govorim o katastrofi ali sve ovo je velika greška.

Što je to što, prema vašem mišljenju, predstavlja posebnu opasnost?

Prof. Gerald Steinberg

Prof. Gerald Steinberg

Imamo posla s režimom koji podržava terorizam. Iran podržava Hezbolah i Asadov režim u Siriji. Iran ima i efektivnu kontrolu nad Jemenom i nad prolijevanjem krvi koje se tamo dešava. Vlada u Teheranu aktivno utječe na građanske ratove u državama Srednjeg istoka, između ostalog i u Iraku. Jačanjem režima u Iranu, što ovaj proces omogućuje, destabilizira se cijela regija. Mi ne vidimo da je došlo do promjene u retorici Irana. Čujemo: smrt Izraelu, smrt SAD-u! Proteklih dana su tamo ponovno spaljivane zastave tih država. Taj režim ne bi smio doći u posjed nuklearnih tehnologija.

Koje posljedice će imati sklapanje ovog sporazuma po odnose šijita i sunita?

Taj sukob će se pojačati. Sunitske države poput Saudijske Arabije ili Egipta promatraju sada uspon Irana i njegove moći i potrudit će se kako bi sada što bolje iskoristile sredstva koja im stoje na raspolaganju. Slično kao i u odnosima Indije i Pakistana. Čujemo kako se govori o "islamskoj bombi". Sve to nije dobro kako za regiju, tako i za cijeli svijet. Iranski model slijedi model koji je primijenila Sjeverna Koreja i sigurno je da će on biti primjer i drugim državama i diktaturama da krenu istim putem.

Hoće li se Iran pridržavati onoga što je dogovoreno?

Vrlo je vjerojatno da će Iran prekršiti sporazum svuda gdje to bude moguće i gdje bude siguran da ga u tome ne mogu uhvatiti. Dokaz za to su dosadašnja kršenja Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, brojni eksperimenti s obogaćivanjem urana i gradnja tajnih nuklearnih postrojenja.

Sve dok ne postoji direktna prijetnja, bit će kršenja sporazuma. Osim toga su brojne formulacije u postignutom sporazumu dvosmislene, pa će se i oko toga voditi sporovi. To smo već vidjeli na primjeru sporazuma o razoružanju između SAD i Sovjetskog Saveza iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Tajne službe su potom objavile što se zaista događalo - bez obzira na sporazume. Tu se mnogo igralo na dobivanju vremena, zbog toga što su kontrole u situacijama kada se sumnjalo da su sporazumi prekršeni trajale i do 60 dana. Sve to je već viđeno, pa ni u ovom slučaju neće biti drugačije.

Je li taktika pregovaranja mogla biti drugačija?

Svi sudionici pregovora kažu kako je bolje da se došlo do sporazuma koji omogućava neku kontrolu, nego da je uopće nema. Pitanje je samo je li bilo moguće postići i bolji rezultat? U ovom procesu su pet država članica Vijeća sigurnosti i Njemačka pravile ustupke jedan za drugim. Za sve pregovore koji se vode u regiji Srednjeg istoka važi stroga procedura. Vi morate reći - ovo su moji uvjeti, ispod toga ne idem, inače mi sporazum i ne treba. Međutim, Zapad je cijelo vrijeme signalizirao da će prihvatiti gotovo sve što Iran zahtjeva. Zapad je neizostavno i hitno želio sporazum. To je od početka bila greška.

Kako će ishod ovih pregovora utjecati na odnose između američkog predsjednika Obame i izraelskog premijera Netanjahua?

Ovaj sporazum ih je samo još više pogoršao. Bit će samo još više trvenja. U očima Netanjahua su SAD kapitulirale. U bliskoj budućnosti će Izrael i SAD biti na distanci.

Kako će na sve ovo reagirati Izrael? Je li još u uvijek u opciji preventivni vojni udar na ciljeve u Iranu?

U izraelskim medijima se vodi rasprava na tu temu. Ipak, jako sam oprezan kada je o tome riječ. Ako je postojao trenutak za tako nešto, on je prošao prije dvije-tri godine. U raspravama se spominje da je Netanjahu isključio tu opciju. Vjerojatno je da će se sada pojačati aktivnosti izraelske obavještajne službe kako bi se brzo otkrila kršenja sporazuma. Tu će se vjerojatno tražiti intenzivnija suradnja s Njemačkom, jer je ona jedna d ključnih država koje su sudjelovale u pregovorima.

Gerald Steinberg je rođen u Velikoj Britaniji, doktorirao je 1981. u SAD-u, a od 1982. je profesor politologije na Sveučilištu Bar Ilan u Jeruzalemu. 1995. je bio zastupnik Izraela u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju.