Dodijeljena najvažnija njemačka medicinska nagrada

Profesor Levkau je nagradu dobio za istraživanje takozvanih lipoproteina. Otkrio je da te tvari mogu dovesti do širenja krvnih sudova i omogućiti bolju opskrbu srca kisikom. Njegovo otkriće bilo je temelj za bolju terapiju kod brojnih srčanih oboljenja.

Profesor Levkau je s ukupno 20 osoba pet godina radio na svom projektu. Jer istraživački rad, posebno na području medicine nikada nije «one man show». Zadaće su presložene, previše specificirane da bi ih jedna osoba mogla svladati. Povrh svega, tu su i obveze koje sa sobom nosi radna svakodnevnica u klinici. Profesor Levkau objašnjava važnost svojih suradnika u projektu koji vodi: «Oni su od najveće važnosti, jer su to ljudi koji obavljeni posao provjeravaju do u detalje, koji predlažu prva rješenja, koji sudjeluju u izradi koncepata i koji konačno profitiraju od toga što tijekom rada na projektu uče i svoje ideje mogu u određenom okviru isprobavati. To iskustvo koriste da bi kasnije postali samostalni znanstvenici. To je ono što se kod nas zove učenje na projektu.»

25 000 eura plus promocija

Profesor Levkau i njegova radna skupina odlučili su se u prosincu 2005. prijaviti za nagradu Zaklade Paula Martinija sa svojim istraživanjima o lipoproteina jako velike gustoće. Ta zaklada, osnovana 1966., potiče istraživanje ljekovitih preparata i međunarodni dijalog između znanstvenika, bolnica i farmaceutskih poduzeća. Njezin rad od 1994. financira i kooridinira Savez proizvođača lijekovitih preparata koji se bave istraživanjem. Za razliku od mnogih drugih medicinskih nagrada u Njemačkoj za ovu se svaki pojedinac može natjecati, bez neke institucije koja će stajati iza njega i bez jamstava. Žiri, koji se sastoji od pet uglednih znanstvenika, glasovanjem odlučuje o dodjeli priznanja za koje se godišnje, u pravilu, natječe 20-ak projekata. Novčana nagrada od 25 000 nije vezana za neku posebnu namjenu.

Zlata vrijedno iskustvo

No, novac nije jedino sredstvo kojim ova zaklada potiče medicinska istraživanja. Tu su i tečajevi koje vode međunarodni stručnjaci. Mladi medicinari koji se žele posvetiti istraživanju i već tijekom studija sudjeluju u jednom ovakvom projektu imaju, dakle, pune ruke posla. Za Petru Keul, doktoranticu i suradnicu profesora Levkaua, to znači radni dan od 10 do 12 sati. Ali to će, dugoročno gledano, biti zlata vrijedno za mladu medicinarku: «Poslovno utoliko što je moje ime povezano s tim projektom, dakle, on je dobio nagradu i to se odražava na cijelu radnu grupu. Zna se tko iza nje stoji, pa sam tako i ja indirektno uključena. I ponosna sam da je ova radna grupa dobila nagradu.»

Izdržljivost - najtraženija osobina

Za rad poput ovog profesora Levkaua i njegove radne skupine potreban je entuzijazam i prije svega, izdržljivost. Znanstvenička izdržljivost, kaže profesor Levkau, a ne slava ono je što bi medicinare trebalo voditi u njihovom poslu. Osim toga, revolucionarna znanstvena otkrića u javnosti moraju biti razglašena na sva zvona. I to je bio jedan od razloga što je profesor Levkau prijavio svoj projekt za nagradu Zaklade Paula Martinija. Važno je, prije svega, naglašava on, da se stvori svijest o novim praksama u liječenju. Upravo to radi Zaklada time što svake godine dodijeljuje svoju nagradu: «Kada se ostvaruju uspjesi, kada se stvarno otkrivaju nove stvari, onda je odlično to predstaviti i u javnosti. Dodjela ove nagrade zapravo je promocija. Tu se manje radi o novčanoj naknadi, a više o promociji nekog istraživačkog smjera. A to je vrlo važno jer, po mom mišljenju, to ne smije ostati zatvoreno negdje u filozofskoj kuli, nego treba s tim izići među ljude. To i jest smisao kliničkih i farmaceutskih istraživanja.»