1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

DocMorrisu otvoren put

Jedna će sudska presuda možda još i više nego politička odluka o podupiranju generičkih lijekova pomiješati karte na tržištu ljekova i ljekovitih preparata.

Savjet preko ekrana je svakako nešto drugo nego savjet iskusnog apotekara - ali je i pitanje vlastitog novčanika

Savjet preko ekrana je svakako nešto drugo nego savjet iskusnog apotekara - ali je i pitanje vlastitog novčanika

Prošlog tjedna je sud odbio žalbu njemačkog Udruženja ljekarnika protiv nizozemske apotekarske službe "Doc Morris".

Drugim rječima: tom je nizozemskom i najvećem europskom prodavaču lijekova putem narudžbi - bilo telefonom, poštom ili internetom - dopušteno da otvara ljekarne i u Njemačkoj. Obzirom na njegovih - kako Doc Morris tvrdi - 700.000 mušterija, naravno da se njemački apotekari nipošto ne osjećaju ugodno što im takav konkurent dolazi u dvorište. Ali, da bi se uopće shvatio problem s kojim su se suočili njemački ljekarnici, treba malčice objasniti to čitavo gomlemo tržište lijekovima i ljekovitim preparatima u Njemačkoj. Na njemu, zapravo, već odavno ne vladaju pravila koja imaju ikakve veze s ekonomijom. U to je tržište umiješan čitav niz interesa - apotekara, farmaceutskih tvrtki, zdravstvenih osiguravateljskih fondova, države i paradržavnih organizacija... Zato se bez pretjerivanja može reći kako je u usporedbi s tržištem lijekovima u Njemačkoj i prašuma Amazone - prava apoteka.

Poseban status apotekara

Zbrka počinje već kod posebnog statusa apotekara u ovoj zemlji. Kao što je to nerijetko slučaj i u drugim europskim zemljama gdje se nikad nije dogodio rez nekakvog socijalističkog poretka, osnovna su načela tko može otvoriti ljekarnu vrlo slična onima koja su bila na snazi još u vremenima kada su među najdjelotvornije lijekove spadala i sušena krila šišmiša ili pepeo s lomače ubojice, dakle iz srednjega vijeka. Nekad su cehovi bili ti koji su određivali da ljekarnik mora biti obrazovan u proizvodnji lijekova i njihovom utjecaju na zdravlje. Isti cehovi, baš kao što to danas kontroliraju komore, jamče i to da ono što se nudi od lijekova mora odgovarati određenim standardima - dakle, da barem ne ubijaju onoga tko te lijekove koristi niti da ne izmišljaju koješta, na primjer prah mljevenog roga jednoroga ili perje iz krila anđela. Gotovo u slovo ista pravila vrijede i danas. Zapravo iz srednjega vijeka potječe i pravilo da ljekarnik može držati samo jednu ljekarnu, baš kao da će svojim rukama tuckati suhe trave i topiti ih u ovčjem loju, a ne da iza njega stoji gigantska farmaceutska industrija koja obrće na stotine milijardi eura. Ta posljednja odredba - da apotekar smije držati samo jednu apoteku - ukinuta je tek prije dvije godine. Po tom "hrabrom" rezu od srednjeg vijeka, apotekar u Njemačkoj sada smije imati ukupno četiri apoteke.

Sudar svjetonadzora

Ali nizozemska tvrtka "Doc Morris" sasvim sigurno ima drugih ambicija: iako golem dio svojih lijekova prodaje poštom, ona je u njemačkom Saarlandu kupila jednu apoteku i otvorila svoju filijalu. Ambicije nizozemske tvrtke su da otvori i distributivni centar za slanje lijekova širom zemlje. Ali kupnjom apoteke učinjen je formalni prekršaj u odnosu na srednjovijekovna pravila: za tezgu naravno da nije stao direktor uprave "Doc Morrisa" Ralf Däinghaus, nego namještenica tvrtke. Carsten Wohlfall, predstavnik Komore apotekara pokrajne Saarland ističe: "Za komoru i za apotekare tu je prvi problem kako je apoteci dodijeljeno pravo rada, koje se protivi njemačkom pravu. Ako zakonodavac kaže da će jednog dana dopustiti i društvu kapitala da drži apoteku, onda će apotekari i naša komora to prihvatiti i prilagoditi se tome."
"Društvo kapitala" tu zvuči osobito zloguko: umjesto brižnog apotekara, vlasnici bi tu mogli biti nekakvi anonomni investitori kojima je cilj samo zarada. Zato je slučaj završio pred sudom i okončao - pobjedom Doc Morrisa. Jer, u međuvremenu su se žestoko umješali i interesi Europske unije koja zahtjeva doista slobodan promet poduzetništva preko čitavog prostora Unije. To se naravno apotekarima ne sviđa, o čemu govori i Lutz Tisch, poslovođa Saveznog udruženja njemačkih apotekara: "Ako tu postoji interes trećih, možda takvih trećih koji su zainteresirani samo za investiranje kapitala, mogu se pojaviti uticaji na opskrbu ljekovima koje ne smatramo primjerenim, a u interesu pacijenata niti poželjnim."

Vlastita apoteka - decenijama siguran izvor lijepe zarade

To su dakako lijepi ideali, ali vratimo se na zemlju. A na zemlji ćete lakše naći neki gradić u Italiji bez crkve nego neko mjestašce u Njemačkoj bez - apoteke. U ovoj zemlji ih ima 21500 tisuća, jedna na svakih 3800 građana. U njemačkim ćete ih gradovima na samo par koraka pronaći dvije ili tri. Jer, u Njemačkoj - što opet nema veze sa slobodnim tržištem - godinama je bila na snazi zajamčena cijena lijekova, dakle iznos koji će platiti zdravstveno osiguranje. Istovremeno kada je dopušteno držanje još tri apoteke, ukinuta je i fiksna cijena za lijekove koji se ne prodaju na recept. Ali apotekar je i trgovac, a svaka farmaceutska tvrtka je i proizvođač baš kao da proizvodi i lonce. Tako je udruženje potrošača proljetos upitalo 837 apoteka diljem zemlje, kolika im je cijena za pojedine lijekove. Preko 90% ljekarni je lijek naplaćivalo onoliko koliko im je - najčešće velikodušno - savjetovao proizvođač. Samo jedna jedina od njih 837 upitane je lijekove nudila za 25% ispod preporučene cijene. S druge strane, ta je ista apoteka zamolila anketare da ne objavljuje njezinu adresu - jer očito je manje strahovala od navale kupaca koliko od bijesa svojih kolega.
Dokaz kako su preporučene cijene lijekova propisane izuzetno darežljivo i sama je nizozemska tvrtka "Doc Morris". Ona se upravo razbacuje popustima, postotcima i bonusima, a onda još povrh toga nudi lijekove povoljnije od ljekarne iza ugla. I usprkos tome, "Doc Morris" bilježi sjajne poslovne rezultate.

Savjet ljekarnika je ponekad bolje i prečuti

Druga je stvar s argumentom njemačkih apotekara kako anonimna pošiljka lijekova od nekakvog "društva kapitala" isključuje mogućnost da brižni ljekarnik savjetuje pacijenta i da ga upozori na nepoželjne popratne pojave. Taj razlog svakako nije preporučljivo spomenuti profesoru sveučilišta u Bremenu, Gerdu Glaeskeu. On je u svojoj studiji, objavljenoj u lipnju ove godine utvrdio kako su savjeti apotekara u puno slučajeva upravo katastrofalni. Čak da sada i ne ulazimo u greške koje je počinio "gospon doktor" zbog koje, na primjer, još uvijek 22% žena između 65 i 70 godina dobiva hormonske preparate iako je dokazano da to može uzrokovati rak dojke, srčani infarkt i moždani udar. Preko 20% starijih ljudi dobiva više od 13 ljekova istovremo - preporučeno je maksimalno četiri. Profesor Glaeske smatra kako najmanje 300.000 osoba godišnje završava u bolnici zbog popratnih pojava lijekova koje im je prodao ljubazni ljekarnik u apoteci iza ugla. Za njih 16 do 24.000 godišnje ni bolnica nije pomogla - oni su umrli od nuzpojava. Profesor Glaske je još i umjeren u svojim procjenama. Neki smatraju da smrtnih slučajeva od receptom prepisanih lijekova ima i dvostruko više. Jer, osobito se na području bivše Istočne Njemačke rado prepisuje jednostavno previše recepata, smatra i državnja tajnica u ministarstvu zdravstva, Marion Caspers-Merk.
Naravno da nije sporno kako samo živi i iskusni ljekarnik - i na sreću, u ovoj zemlji ima mnogo i takvih - može prije pomoći i zdravlju i novčaniku pacijenta nego neupućena prodavačica, koja je do jučer prodavala lakove za nokte ili bezdušni ekran vašeg računala pri narudžbi putem interneta. Ali upravo trgovina lijekovima putem svjetske mreže raste golemom brzinom. Već i preko tisuću njemačkih apotekara počelo je prodaju preko internetske stranice. Njima kod Doc Morrisa očito manje smeta nedostatak osobnog savjeta, koliko mnogo niže cijene novog konkurenta.

Ministri zdravstva su sigurno učinili nešto grozno u prijašnjem životu

Ova džungla na tržištu lijekova u Njemačkoj neće nestati preko noći: tu su još i proizvođači koji znaju zaštiti svoje interese i izvući što je više moguće novca od kupaca željnih zdravlja. Tu je i ne samo jedan, nego čitav niz zdravstvenih osiguravatelja, koji se međusobno otimaju za osiguranike - pa čak i pod cijenu da zažmire na jedno oko ako neki lijek košta više nego što bi bilo pristojno. A tu je i politika koja najčešće ne zna odakle da počne u rješavanju tog gordijskog čvora. Ali zato je ministrica zdravstva, Ulla Schmidt u jedno sigurna: "Postoji glasina kako su svi ministri zdravstva u nekom svom prijašnjem životu sigurno morali učiniti nešto užasno, inače ne bi dobili takav posao."