1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Doživotni zatvor za ubojstva u ime "rasno čiste Mađarske"

Mađarski neonacisti koji su ubili šest Roma su u Budimpešti osuđeni na oštre zatvorske kazne. Na žalost, to nije bilo samo po sebi razumljivo: u toj zemlji tinja rasizam, a i u istrazi je bilo golemih "grešaka".

Pohod mađarskih neonacista 2004.

Pohod mađarskih neonacista 2004.

Jenö Kóka je čuo o ubojstvima Roma 2008. Jednom je svojoj ženi objasnio kako se vjerojatno radilo o nekim neraščišćenim računima i obračunu kriminalaca s njihovim žrtvama. On nije imao ništa s takvim polusvijetom: već 28 godina je radio u jednoj tvornici lijekova. U svim tim godinama nije izostao niti jedan jedini dan, niti se itko ikad požalio na njegov rad.

I 22. travnja 2009. je krenuo na noćnu smjenu u tvornici u Tiszalöku na istoku Mađarske. Ali tek što je izašao iz kuće, pogodio ga je metak, ravno u srce. Ubojica ga je čekao u dvadesetak metara udaljenom grmu i to sa snajperskom puškom. Jedini "grijeh" Jena Kóke je bio to što je bio Rom.

To je bila već peta žrtva neonacističkih ubojica koji su 2008. i 2009. ubili šest Roma - među kojima je bio i jedan četverogodišnji mališan. Povrh toga, ozlijedili su 55 osoba, također gotovo samo pripadnike romske zajednice, a među njima je bilo i teško povrijeđenih.

Romi u Mađarskoj

Romi u Mađarskoj su pažljivo pratili suđenje, noseći majice sa fotografijama žrtava

Nikad više na slobodu?

Kako se i danas vjeruje, samo jedan dio počinitelja je uhićen u kolovozu 2009. i godinu i pol kasnije je počelo suđenje. I ono je potrajalo, pa je tako nakon 180 ročišta ovog utorka (6.8.) izrečena presuda. Trojica, braća Arpad i Istvan Kiss kao i Zsolt Petö su osuđeni na takozvani "stvarni doživotni zatvor", što znači da, ako prvostepena presuda postane pravosnažna, doista nikad više neće izići na slobodu.

Četvrti optuženi, Istvan Csontos je proglašen krivim za suučesništvo i osuđen na 13 godina zatvora. Osuđeni su najavili žalbu i do kraja su nijekali ove zločine. Ipak, prema dokazima nema nikakvih dvojbi u njihovu krivicu. Tako je prema njihovom genetskom kodu utvrđeno kako su se nalazili na mjestima zločina i da su ispalili smrtonosne hice.

"Presuda je posve prikladna težini ovih nedjela", smatra aktivist za prava Roma, Aladar Horvath. No ipak dodaje: "Na žalost, jedino je neprimjereno ove zločine suditi tek kao obično ubojstvo iz niskih pobuda. Tužilaštvo ih tereti kako su zapravo htjeli izazvati građanski rat i zapravo su trebali biti optuženi za zločin protiv čovječnosti i zbog terorizma iz rasističkih pobuda."

Sudnica gdje se sudilo ubojicama

Prvostepenom presudom su optuženi osuđeni na oštre zakonske kazne - ali samo za ubojstva. Neki misle da je riječ i o zločinu protiv čovječnosti i terorizmu

"Rješenje problema Cigana"

Doista je očito kako oni nisu bili usamljeni u zločinu. U Debrecinu, gdje su na koncu i uhićeni, su bili uključeni u mrežu desnih ekstremista i neonacista. Javno su objavili kako se smatraju predvodnicima pokreta čiji je cilj "rješenje problema Cigana".

Kako - to se vidjelo i u Tatárszentgyörgyu gdje su ustrijelili oca i njegovog četverogodišnjeg sina u trenutku dok su bježali iz njihove zapaljene kuće. Samo nekoliko tjedana ranije se baš na tom mjestu okupilo na stotine pripadnika paramilitarne i ekstremističke "Mađarske garde" kako bi zaplašili tamošnje Rome.

Povrh toga, čak i nakon što su uhićeni se uvijek iznova moralo doći do zaključka kako su zapravo mogli biti uhvaćeni mnogo ranije i kako je bilo ozbiljnih propusta u istrazi. Tako su mjesta zločina ponekad bila vrlo neuredno obrađena, a prema nađenim uzorcima genetskog tkiva je gotovo sigurno kako su najmanje još jedan ubojica i jedan pomoćnik izmakli istražiteljima i još uvijek su na slobodi.

Ispraćaj žrtve u Tatarszentgyoergy

Posljednji ispraćaji žrtava - kao ovdje u Tatarszentgyoergyu 2009. su bili i izrazi prosvjeda zbog odvratnih rasističkih zlodjela.

Opet: Što su znali obavještajci?

Isto tako, utvrđeni su golemi nedostaci u praćenju neonacističkih aktivnosti - i tu se upravo nameće usporedba s propustima u istrazi neonacističkih terorista u Njemačkoj. Dvojica od mađarskih neonacista su sve do 2008. bili predmetom istrage mađarske obavještajne službe zbog svojih ekstremističkih stajališta - i nedugo prije početka serije ubojstava je taj nadzor prekinut. Jedan drugi optuženik je čak i za vrijeme ubojstava bio doušnik mađarske vojne obavještajne službe - ali svi mađarski obavještajci niti do danas nisu otkrili, što su znali o ovoj skupini rasista i ubojica.

Isto tako, slično kao u Njemačkoj, se onda nameće pitanje da li je i među istražiteljima bilo osoba sličnih rasističkih i ekstremističkih stavova - i da li su pasivno, ili čak aktivno pomagali "našim dečkima" u njihovim zvjerstvima. Zato je pokrenuto i parlamentarno istražno povjerenstvo čiji je član, oporbeni političar Jozsef Gulyas ipak došao do zaključka kako je u istrazi bilo "golemih propusta", ali kako ne vjeruje da mađarske službe žele tu nešto - ili nekoga prikriti i zaštititi. Štoviše, smatra kako bi "država i nadležne službe najradije čitav slučaj okončale što je prije moguće."

Nakon presude ovog tjedna se konačno oglasila i mađarska vlada i prvi puta javno priznala propuste u istrazi. Tako je mađarski ministar Zoltan Balog u službenom priopćenju priznao "kako nam nažalost nije uspjelo otkriti čitavu istinu" u ovom slučaju, ali ipak krivnju svaljuje na prethodnu, socijaldemokratsku i liberalnu vladu koja je bila na vlasti u godinama dok su trajala ubojstva. Ova, vlada premijera Orbana, tvrdi njegov ministar, se namjerava "vrlo oštro" obračunati s rasizmom u Mađarskoj.

Preporuka uredništva