1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Dočekuju li Hrvati papu kao istinski vjernici?

Papa je stigao u Hrvatsku. Zanemarimo li rasprave o troškovima dolaska Benedikta XVI., velika većina hrvatskih građana se veseli ovom posjetu. No i ovaj put se postavlja pitanje: koliko je vjernika zaista u Hrvatskoj.

Katedrala u Zagrebu

Katedrala u Zagrebu

Za očekivati je kako će se i ovoga puta ponekom televizijskom voditelju, pa i političaru, unatoč ustavnoj sekularnosti, omaknuti sintagma „Hrvatska – katolička zemlja“, no pravo je pitanje odaje li slika odaslana iz Zagreba pravo stanje vjere u Hrvata. Naime, navedenu grešku je lako razumjeti, ako znamo da se 8 od 10 hrvatskih građana izjašnjavaju kao katolici, no koliko njih zapravo živi u skladu s deklariranom vjerom možemo ilustrirati s nekoliko činjenica iz svakodnevnog života.

Hrvati tako često spominju Boga, ponajviše u psovkama i to u svim mogućim kombinacijama čije su raznolikost i izražajnost često tema anegdotalnih prepričavanja „manje kreativnih“ europskih naroda. Skloni su praznovjerju i rado posjećuju vidovnjake koji svakodnevno pune termine na nacionalnim televizijskim programima, a gotovo 10 tisuća gatara i samoprozvanih proroka svoje usluge pružaju putem 250 telefonskih linija koje, prema nekim procjenama, mjesečno ukupno prihoduju 750 milijuna kuna. Uz sve to nedjelja u Hrvatskoj nije neradan dan, a medicinski neindicirane pobačaje obavljaju državne bolnice. Ni brak u Hrvatskoj nije svetinja pa je tako evidentan porast razvoda. Prema predviđanjima stručnjaka, svaki četvrti brak sklopljen ove godine neće doživjeti petnaestu obljetnicu. Pribrojimo li tome i podatak da je najveća prepreka ulasku Hrvatske u Europsku uniju korupcija, teško je ne posumnjati da se na satovima vjeronauka u Hrvatskoj ne obrađuju 10 Božjih zapovijedi.

Vjera ili nacionalnost?

Siniša Zrinščak

Siniša Zrinščak

Kako nam je objasnio profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta i sociolog religije dr. Siniša Zrinščak u Hrvatskoj, kao i na prostru bivše Jugoslavije, postoji jaka veza između nacionalnosti i religioznosti. Naime, kroz stoljeća je religija bila jedna od važnih odrednica identiteta zasebnih nacionalnosti, a tamo gdje su razlike u jeziku i kulturi među nacionalnostima bile male, religija je postala dominantna odrednica. Stoga i ne čudi da se donedavno smatralo kako su svi Hrvati katolici, a svi Srbi pravoslavci.

Nema zemlje ni naroda u kojem ne postoji neka razine diskrepancije između religijskog identiteta i stvarne religijske prakse. Isti je slučaj i s Hrvatskom u kojoj prema zadnjem obrađenom popisu stanovništva živi 80 posto građana koji kažu da su katoličke vjeroispovijesti. Isti udio građana za sebe tvrdi da su religiozni, objašnjava Zrinščak i dodaje da među njima treba razlikovati nekoliko skupina ovisno o odnosu prema vjeri; od onih koji žive prema vjerskim učenjima do onih koji prihvaćaju samo dio vjerske doktrine ili imaju neku svoju vlastitu interpretaciju onoga što njihova vjera uči. Dakako, postoje i oni koji su potpuno distancirani od religije.

Hrvatska ipak među religioznijim europskim zemljama

Neven Barković

Neven Barković

Budući da se u Hrvatskoj radi nedjeljom, broj razvoda brakova je vrlo visok, a liječnici legalno obavljaju pobačaje, reklo bi se da je među hrvatskim katolicima zaista malo onih koji stvarno žive prema vjerskim učenjima. Prema podacima kojima raspolaže glasnogovornik građanske inicijative „Nisam vjernik“ Neven Barković, a koje je objavio Institut za društvena istraživanja „Ivo Pilar“ na vjerske službe više ili manje redovito ide tek 15 do 20 posto građana. Istodobno prema istraživanjima Eurobarometra 67 posto građana u Hrvatskoj tvrdi da vjeruje u Boga.

„U kojem je smislu netko katolik ako ne vjeruje u Boga, ne ide u crkvu, ne prima sakramente i ne živi u skladu s katoličkim dogmama?“, pita se Barković i zaključuje da je jasno kako u Hrvatskoj, gledano na ove kriterije, nema ni blizu 50 posto katolika, a kamoli deklariranih 80 posto. Smatra da je hrvatsko društvo izuzetno licemjerno jer da se ti deklarirani katolici ponašaju u skladu s osnovnim crkvenim naukom ne imali državu ogrezlu u pretvorbenom kriminalu i korupciji kao ni dramatično nisku razinu normalnih civilizacijskih suvremenih vrijednosti koje bi trebala imati demokratska društva.

S druge strane dr. Siniša Zrinščak upozorava da je prema znanstvenim pokazateljima, Hrvatska ipak među religioznijim europskim zemljama, iako nije u samom vrhu ove ljestvice. Napominje da kada znanstveno govorimo o religioznosti u obzir uzimamo njene različite aspekte; konfesionalnu identifikaciju, religijsku samoidentifikaciju, vjersku praksu, povjerenje u Crkvu i ponašanje prema stavovima Crkve.

Nekad i sada

Crkva Sv. Marka Zagreb

Koliko je katolika u Hrvatskoj?

Malo tko od građana ne pamti kako se je u vrijeme stvaranja hrvatske države ranih devedesetih godina u crkvama za pripadnike tadašnje vlasti i one koji su joj željeli pripadati tražilo 'mjesto više', no danas prvi redovi ispred oltara više nisu rezervirani za političare. Bilo je to vrijeme, kaže Barković, kada se je bilo vrlo oportuno definirati kao katolik jer su u korelaciju stavljena tri pojma; nacionalnost, državotvornost i vjeroispovijest. Osoba koja se nije mogla identificirati kao „državotvorni Hrvat–katolik“ je bila sumnjiva. Bilo je to vrijeme kada je bilo nepopularno biti bilo što drugo. Nakon 20 godina situacija nije posve takva, iako bi vladajuće strukture htjele da bude tako. Ljudi više ne osjećaju pritisak da budu katolici, a ulogu u svemu je odigrala i sva sila skandala u koju je upletena Rimokatolička crkva, obrazlaže Barković.

„Devedesetih je za političke elite i novu državu identifikacija s Crkvom bila važan dio njihove vlastite političke legitimacije. I danas je to tako, no u manjoj mjeri. I dobro da je tako. Ni Crkvi ne treba takva jaka veza s politikom“, nudi svoje viđenje ovog fenomena sociolog Zrinščak.

Pročitajte na sljedećoj stranici: Koliko je crkva ispolitizirana?

Preporuka uredništva