1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dječja paraliza još uvijek prijeti

Helle Jeppesen30. listopada 2007

Svjetska zdravstvena organizacija željela je do 2005. godine iskorjeniti dječju paralizu. U nedjelju je obilježen međunarodni dan te bolesti, pa je tim povodom upozoreno da cijepljenje još uvijek nije suvišno.

https://p.dw.com/p/Bz9A
Djeca u nerazvijenim zemljama još uvijek oboljevaju od dječje paralizeFoto: WHO

Dječja paraliza ili poliomijelitis je bolest koja je u međuvremenu u tolikoj mjeri rijetka da je se mnogi više ni ne sjećaju. Pa ipak, samo u Njemačkoj danas živi još oko 60.000 osoba koje su oboljele prije potpunog suzbijanja zaraze.

Dječja paraliza je upalna bolest središnjeg živčanog sustava koju uzrokuje posebna vrsta enterovirusa. Upala pogađa motoričke neurone leđne moždine, a kao posljedica ostaje paraliza, i to najčešće nogu. U težim slučajevima bolest zahvaća i mozak, pa može imati i smrtni ishod.

Cijepljenje još uvijek nužno

Cjepivo se na tržištu pojavilo 1962. godine. Ono je jeftino i jednostavno u primjeni: dovoljno je nekoliko kapljica s oslabljenim živim virusima ili injekcija s mrtvim virusnim cjepivom. No, zaštita ipak nije stopostotna, upozorava šef kampanje Svjetske zdravstvene organizacije protiv širenja dječje paralize Chris Maher. Jer, ako je dijete neuhranjeno ili ima neku tešku infekcijsku bolest to može utjecati na učinkovitost cjepiva. Cjepivo jednostavno daleko bolje djeluje kod zdravog i pravilno hranjenog djeteta.

Još uvijek se ne može govoriti o potpunom nestanku dječje paralize. U Europi je ta bolest iskorjenjena, a u Hrvatskoj je zadnji slučaj novog oboljenja zabilježen davne 1989. godine. Pa ipak i dalje postoje važni razlozi za nastavak provođenja cjepljenja djece, smatra Chris Maher.

Krive tvrdnje o štetosti cjepiva

Teorija na kojoj se zasnivaju velike nacionalne i međunarodne akcije cijepljenja je da postoje dva važna pozitivna rezultata istovremenog cijepljenja što većeg broja djece. Kao prvo, zaštita čitavog stanovništva je bolja ako se u kratkom roku cijepi što više djece. Kao drugo, cjepivo koje mi koristimo sadrži oslabljeni živi virus dječje paralize što dodatno otežava izbijanje zaraze.

Svako malo pojavljuju se teorije o štetnosti cijepljenja. U industrijskim državama mnogi roditelji svoju djece ne žele dati cijepiti jer to navodno izaziva neplodnost ili stvara pretpostavke za oboljenje od aidsa. U muslimanskim zemljama cjepljenje se čak često odbija uz obrazloženje da se radi o “zapadnjačkom terorističkom sredstvu”.

Nova oboljenja u samo četiri zemlje

Kakve katastrofalne posljedice takav stav može imati vidjelo se u Nigeriji. Ondje je stanovništvo 2003. godine masovno odbilo sudjelovati u cijepljenju. Samo godinu dana kasnije broj oboljelih od dječje paralize u toj zemlji je udvostručen na 800 slučajeva, a još godinu dana poslije tom se bolešću zarazilo još 1.100 osoba. Osim toga, virus se nakon toga proširio i na drugih 20 zemalja.

Nakon ponovnog uvođenja cijepljenja situacija se popravila tako da je ove godine širom svijeta registrirano 613 novih oboljenja. Godine 1988. skoro je cijeli svijet još bio pogođen dječjom paralizom. Danas postoje samo četiri zemlje u kojima je bolest još uvijek prisutna: Indija, Pakistan, Afganistan i Nigerija.

Globalizacija pogoduje širenju zaraza

Danas je ta bolest u Europi skoro pala u zaborav, pa mnogi drže da cijepljenje više nije nužno. No u doba globalizacije olakšano je i širenje zaraze. Koliko je ta bolest još uvijek prisutna svjedoči i iskustvo Chrisa Mahera.

On je ranih 90-ih godina radio u delti rijeke Mekong u Kambodži i Vijetnamu. Ondje je u to doba dječja paraliza bila vrlo raširena. Posvuda se moglo vidjeti oboljelu djecu. Čak štoviše, u centrima za rahabilitaciju, gdje se među ostalim radilo i s osoba osakaćenima u eksplozijama mina, većina pacijenata nisu bile žrtve rata nego oboljeli od dječje paralize.